Tu našu staru kolokvijalnu uzrečicu čujem ponekad direktno, a nekada ju shvatim indirektno iz konteksta. Odnosi se na ljude koji se uglavnom drže nekih svojim moralnih normi i principa i ne žele stvari u životu rješavati preko veze, varajući, muljajući i sl. Problem obično nastaje kada se pokuša definirati to neko mimoilaženje, zakona, ili barem pisanih (i nepisanih) pravila igre. Uvijek ima onih koji će reći kako je zakon-pravilo-igra tu da se iz njega izvuče maksimum, pa ako treba i kršenjem, zatim onih koji će se pridržavati, ali ne baš uvijek ako smatraju da je nešto manje bitno ili nelogično, a ima i onih koji će slijepo raditi samo ono što se smije.
Jedan drugi problem koji ja ovdje vidim je okolina. Naime, ako je netko odlučio pratiti svoju savjest u potpunom smislu poštovanja zakona ili pravila igre, uvijek će se naći netko tko će mu sa strane suflirati, a ponekad i nametati (kada se može utjecati bez znanja osobe na nešto) ona stvarna pravila koja se odnose na to da se danas nigdje ne može uspjeti samo poštenim radom ili kvalitetom. Već da treba i veza, znati se promovirati i sl. I naravno, ispuniti prazan zakonski prostor tamo gdje se može.
Istina je da se treba znati prodati i to nije ništa novo. Isto je tako činjenica da neki ljudi to jednostavno ne znaju. Ali im to možda nije niti toliko bitno. Bez obzira na trud koji ulažu u nešto. Ima ljudi koji stvari postižu dugotrajnije, mukotrpnije, a ipak ostaju premalo zamijećeni. Ili postižu neku prepoznatljivost, samo što taj proces traje duže. Dok s druge strane neki jednako ili manje kvalitetni likovi sa boljom promocijom postižu puno brže rezultate. I to naravno može biti frustrirajuće.
Ali svatko ipak mora odabrati svoj način, a okolina bi ga trebala poštovati, svidjelo im se to ili ne. Jer nije bez veze niti ona rečenica koja kaže da i put u pakao ima dobre namjere. Ako netko vidi nesnalažljivog ili prepoštenog čovjeka koji mu je drag i silom mu želi pomoći, trebao bi se upitati da li će te njegove dobre namjere zaista biti dobre za tog čovjeka. I poštivati naše razlike. Jer nije nam svima uspjeh jednako definiran.
Jedna moja poznanica ovdje se ne zna dobro prodati. Završila je fakultet koji se ovdje traži, svira klavir, načitana je, bistra, ali ne smatra se dovoljno sposobnom za obavljanje posla u struci. Nije nikada radila, uči još njemački i zaposlila se kao prodavačica u dućanu. Njezine djevojčice su došle nakon prvih par razreda u Austriju, ali su uspjele sve pohvatati i nastaviti školovanje bez prekida. Ona svakodnevno već nekoliko godina s njima piše zadaće, uči, prevodi...Drila ih tako da su cure sada već među najboljim učenicima. Pravi stil bivšeg Istočnog bloka. Škola je najvažnija. Čula sam jednom kako im je govorila da je i ona imala najbolje ocjene... "A vidi je sad", rekli bi neki. Mučila se studirati uči svoju djecu da isto budu najbolji u području znanja, a na kraju radi kao prodavačica. Što je naravno dobar i pošten posao. A ako ga čovjek radi s ljubavlju, vjerujem da može biti i kreativan. Ali ne vjerujem da je to htjela kada je išla studirati. I ja sam joj pokušala ukazati na potrebnu dozu samosvjesti. Poslušala me, rekla je kako sam možda i u pravu, ali da ona to ipak ne bi tako. I ja to poštujem. Žao mi je, jer znam da su joj potencijali puno veći. Ali to je njezin život i njezin odabir kako će ostvariti neke ciljeve u životu. Neki drugi način samoprezentacije joj je možda odbojnjiji od ovakvog života. Ne znam kako se ona osjeća, ali znam da nemam pravo zadiranja u njezine postupke. Rekla sam joj sa strane što ja mislim, poslušala me, možda će nešto jednom i promjeniti. Svatko ima pravo na odabir, bez obzira koliko se on drugima činio nelogičnim .
Osobno se ne smatram baš pravim Dudekom i ima stvari na koje nisam jako ponosna, jer nisu bile napravljene u skladu sa mojom savješću. Isto tako znam da bih i u budućnosti (pogotovo da sam kojim slučajem ostala živjeti u Hrvatskoj) potražila neku vezu da je npr. zdravlje ili život djevojčice ugrožen. Nije lijepo, ali u takvim situacijama odabrala bih ono što mi je važnije.
Što se tiče moje blogerske savjesti, radije ću napisati ono što smatram da je istina, pa makar i ne zvučalo jako lijepo, a možda nije baš ni mudro u svrhu promocije. Tako sam napisala da čitam uglavnom one koji se meni jave komentarom. Nije pravilo, ali većinom tako ispadne. Što zbog nedostatka vremena, što zbog nekih drugih okolnosti. Kažu da treba biti igrač. Možda. Samo ja bih napravila distinkciju između onih koji uopće ne razumiju svijet oko sebe, pa se ne znaju (samo)promovirati i onih koji to razumiju, ali ne pristaju uvijek i u svakoj prilici to raditi.
Pa bih u tom stilu i ja mogla jednim udarcem ubiti dvije muhe, tj. sve svoje tekstove sa bloga prekopirati ili staviti link na x-portal na kojem isto tako pišem. I napravila sam to sa prvim tekstom objavljenim na x-portalu. Objavila sam početak teksta na blogu, gdje imam već određeno čitateljstvo, a za nastavak ste trebali kliknuti na označenu zadnju riječ u tekstu.
Bila je to neka moja osobna promocija, da oni koji me čitaju znaju da pišem i tamo. Što ne znači da ću prestati pisati svoj blog koji mi je postao jako drag i više je osobnije naravi (ako išta na Internetu može biti osobno). Dakle, ponekad ću neki tekst (po svojoj procjeni) ostaviti i na blogu i na portalu, nekada ću napisati nešto samo za blog, a nekada samo za portal. Možda i kao drugi blogeri izvučem neki svoj prijašnji tekst sa bloga (na blogu sam gotovo od početaka) ako vidim da bi negdje dobro pasao, ili da vidim reakcije danas kada će ga možda više ljudi uspjeti pročitati.
U svakom slučaju, molim svoje dobronamjernike (iste one koji su kod Dantea popločili put u nečiji pakao) koji me žele promovirati upletanjem u izgled ili multiplikaciju tekstova da to rade u dogovoru sa mnom i sa mojom dozvolom. Jer vjerujem da je nabolja reklama preporuka drugih. A i nije me više tako teško naći. Bez obzira što pišem i tu i tamo. Pa ako vidite da nema ništa novo na blogu, upišite monoperajanka na pretraživač x- portala. I obrnuto, ako me netko vidi na portalu, može otkriti i moj blog. Znam da je veća vjerojatnost ako su svi tekstovi na obje strane, ali to mi se ne sviđa kao princip za svaki napisani tekst.
Nisam možda neka igračica, ali još uvijek vjerujem da kvaliteta izbije uvijek na površinu. Kad-tad.
Post je objavljen 01.12.2006. u 14:02 sati.