Marketing
The Beatles and the Stones (made it good to be alone)
Evo su neku večer u mojoj mahali, na Gripama, valjda svirali Prljavo Kazalište i Miroslav Škoro, na humanitarnom koncertu u organizaciji HVIDR-e i NK Hajduk. Na koncertu nisam bio, pošto mi se Škoro gadi, Prljavce ne slušam već više od dvadeset godina, a organizatori me unisono nerviraju.
Pretpostavljam da je bila masa svijeta i ne mogu da se ne sjetim slike iz 1989. godine, kad je Kazalište na Trgu sviralo onaj otužni cvjećarski hit (koji je ipak bio za klasu bolji od njihovih kasnijih "stvari"). Tada smo još studirali u Zagrebu - mislim da smo to veče moja ekipa i ja bili među rijetkima koji su išli Ilicom u suprotnom smjeru od rijeke koja se slivala na koncert; sasvim ugodan osjećaj, ako mene pitate.
Možda je razlog što sam tako kritičan prema Houri i društvu taj što sam u početku (u doba prvih par albuma) volio band - još uvijek mislim da je "Zagreb" jedna od najboljih pjesama posvećenih tom gradu. Iako je Houra uvijek imao dara za prepisivanje uzora (što ne mora biti loše) - nije mi bilo jasno kako je mogao toliko potonuti u inspiraciji i ukusu - vjerojatno je od početka kopirao samo formu, a tek uzgred i sadržaj.
Samo je jedan roker s naših prostora svoju reputaciju i autorski kredibilitet zajebao gore od Jasenka Houre - radi se o Bori Đorđeviću.
Riblja Čorba nikad nije bila među meni najdražim grupama, iako su mi neke njihove stvari bile stvarno dobre, ali Bora je imao karizmu rokera bez dlake na jeziku, i stvarno je imao dara s riječima. Nažalost se kasnije pokazalo da je i ta karizma bila samo privid; ispod je ležao povodljivac i oportunist, koji je uskočio u prvi vlak nacionalističke euforije. Nejasno je kako je netko tko je napisao "Neću da budem član mafije" tako radosno pozdravio stvaranje prve autentične mafije na ovim prostorima (u pravom i prenesenom smislu), kako je onaj koji je pjevao:
"Kosa gori ispod šlema,
valjamo se po prašini,
od nas niko pojma nema
da smo davno u mašini.
Kako je lepo biti glup!"
postao tako oduševljen pobornik oružja - štoviše, za izrigat se, arkanoid i četnik. To svjedoči koliko je tanak sloj civiliziranosti i integriteta na nama, samo što sramnim izdajama većine nas ne svjedoče mediji.
Hourin pad je bio manje spektakularan - kao manje talentiran i vjerojatno kreativno ispražnjen, promišljeno je prodao ostatke urbanog identiteta za radno mjesto gradskog Škore. Škoro, bezbojni pjevač mlitavih domoljubnih pjesmuljaka u tom trenutku nije ni postojao, a danas na zajedničkim koncertima figurira kao prva atrakcija - ali to je dio cijene koja se plaća u aranžmanima s đavlom.
Jajo i Bora - nekad su ih uspoređivali sa Springsteenom i Lennonom. Čudnih li krajeva i kultura, gdje Springsteen svira tamburicu, a Lennon nosi kokardu.
Post je objavljen 06.12.2006. u 10:43 sati.