Marketing
DISCIPLINIRANJE KANTE ZA LUDNIČKI OTPAD
Cijenjene čitateljice, izuzetno nam je zadovoljstvo predstaviti vam novi broj ženskog internet-časopisa Morona, koji je u cjelosti ispunjen opsežnim intervjuom s jednim od naših najplodnijih, najprovokativnijih i najintrigantnijih autora, za kojeg nitko nikad nije čuo.
U razgovoru s piscem, eruditom, filozofom, seksualnim prosvjetiteljem i analitičarem svega postojećeg, gospodinom Auguštom Hruštom, izredali su se svi članovi redakcije, jer nitko nije izdržao dulje od tri minute. Ipak, nesebično smo se žrtvovali, zato da biste vi, u pauzi između kuhanja splačina koje nazivate ručkom i brisanja prašine svekrvinim gaćama, mogli saznati nešto o našoj tobožnjoj kulturnoj sceni.
MORONA: Gospodine Hrušt, možete li nam, za početak, iznijeti svoje viđenje pojma stvarnosti? S obzirom da ste mnogo vremena proveli u psihijatrijskim ordinacijama i boravili u stanovitoj instituciji zatvorenog tipa, bilo bi uistinu zanimljivo čuti – što je za vas stvarnost? Naime vi, čini se, stvarno vjerujete da ste veliki pisac, iako vas baš nitko ne čita? Kako to?
HRUŠT:Vaše je pitanje veoma slojevito i odgovor bi iziskivao da ispišem cijelu knjigu...
MORONA: Molimo vas, nemojte!
HRUŠT: Ha, ha, već sam je napisao, mogu prepričati...
MORONA: Ne, ne!!!
HRUŠT: No, dobro, pokušat ću ukratko. Stvarnost je jednostavna kombinacija matrixa, ziherice na mome rasporku, zrake lasera i mojih prosera. A sve disciplinirano odloženo u jedinstveni medij kante za ludnički otpad. Zajedno sa svenamjenskim citatima, istrgnutim iz opusa mislioca koje nisam ni polovično pročitao, a ipak ću ih sada unedogled nabrajati, da istaknem svoj intelektualni imidž: Abelard, Adorno, Althusser, Anaksimandar...
MORONA: Uvjeravamo vas da nije potrebno!
HRUŠT: Šteta! Nisam došao ni do B, gdje je Bloch, a njega sam odgovarao na ispitu i položio u prvom roku!
MORONA: Da, da, vjerujemo.
HRUŠT: No, dobro, u trećem, ali poanta je da postojimo samo u toposu jezika, kao što kaže Lacan, vezano uz Heraklita i Dannyja DeVita, sve do besmislenosti tvrdnji modernih šamana da je gotovo s kritičkim mišljenjem, a s čime se mnogi pokojni filozofi ne bi složili, kad bi, na primjer, ustali iz mrtvih...
MORONA: Oprostite, ali pod milim bogom ništa ne razumijemo!
HRUŠT: Jasno!
MORONA: Nije jasno!
HRUŠT: Svejedno. Schopenhauer kaže da talent nadilazi radnu sposobnost prosječnih, ali ne i njihovu moć razumijevanja, dok genij nadilazi jedno i drugo. Meni je nerazumijevanje očekivani kompliment. Štoviše, ni sam nimalo ne razumijem što sam sve nadrobio u svojim knjigama.
MORONA.: Vaša volja da čitate vlastite rukopise zadivljuje. Mi smo pokušali, zajedničkim snagama cijele redakcije, pročitati dva vaša romana, ali sasvim bezuspješno. Naime, nedostaje im smislena radnja. Nema priče, niti ikakve poveznice između likova, ako se te plošne, neuvjerljive tvorbe mogu tako nazvati. Sve se svodi na nabacane fragmente, ispunjene što nadrifilozofskim lupetanjima, što besmislenim psovkama. A ostalo je takozvana erotika, uglavnom prepisana iz pornografskih časopisa.
HRUŠT: Veoma primitivna konstatacija. Danas se to ne zove prepisivanje, nego citatnost. A što se ranije rečenog tiče, mogu se samo složiti sa Mariom Vargasom Llosom, koji smatra da su mnogi uspješni romanopisci veoma loši pripovjedači.
MORONA: Znači, usprkos svemu, još uvijek se nadate velikom književnom uspjehu? Da biste privukli čitatelje, počeli ste pisati blog?
HRUŠT: Niste dobro informirani. Ne samo da sam počeo, nego sam među najzapaženijim blogerima.
MORONA: Proveli smo anketu među blogerima i nitko nije čuo za vaš blog, osim jednog cyber-manijaka, koji se zaklinjao da to umobolno sranje od vaše stranice više nikad neće otvoriti...
HRUŠT: Fenomenološki gledano, blogeri su polupismeni zombiji, naizgled obuzeti kreativnošću, a zapravo quasidnevničkom antiknjiževnošću, koja zaokružuje proširenu definiciju totalitarne stvarnosti besubjektivno nesvjesnih simulacruma.
MORONA: O, mila majko! Nego, pored književnog rada bavite se i praktičnim društvenim pitanjima. Nedavno ste Ministarstvu kulture uputili zanimljiv prijedlog.?
HRUŠT: Da, smatram da bi u bibliotekama trebalo bilježiti svaku posudbu knjige pojedinih domaćih autora. Broj bi poslužio kao osnova za izračun odgovarajuće financijske naknade najčitanijima.
MORONA: Znači, pokupili biste desetak neiskorištenih iskaznica od znanaca i cijele dane trčali po knjižnicama, posuđujući svoje knjige? Zgodno zamišljeno!
HRUŠT: Financijski i općeniti status pisaca nije zavidan, a rad na polju kniževnosti težak je i naporan, mi svakodnevno silazimo u dubinske slojeve jezika, probijajući se kroz elementarna titranja površinskih značenja i muda izdavačima, da bismo dospjeli do golog središta univerzalno ljudskog imaginarija...
MORONA: Smilujte se i prestanite trabunjati! I za kraj, što poručujete našim čitateljicama, koje će mahom zaključiti da ste bezvezni, pretenciozni kreten?
HRUŠT: Mogu zaključiti što god hoće, pogotovo ako kupe ponešto od mojih brojnih izdanih radova. Ili neka bar svrate na moj blog i ostave komentar.
MORONA: Dobro, dajte adresu, pa ćemo staviti link.
HRUŠT:Hm, imam je tu negdje, među citatima i drugim bilješkama. Ja samo naizgled živim u neredu, a zapravo u kontinuiranom kreativnom procesu samodiscipliniranja. Malo sačekajte, za sat-dva ću sigurno naći. Vi, u međuvremenu, slobodno prelistajte moju tek ukoričenu zbirku eseja, priča, trica, kučina, žalopojki i ostalih bulažnjenja.
MORONA: Arggghhhh!!!
U ime preživjelih članova redakcije, sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 01.12.2006. u 00:34 sati.