danas sunce se gasi, oblaci ga skrivaju...suzama svojim s njega nam pozornost skrecu...ah ta njihova ljubav...tako su daleko i covjek bi rekao da se ne vole...ali koliko je samo puta jedno bilo uz drugo, koliko su se puta samo zajedno igrali po nebeskom prostranstvu, koliko su povijesti zajedno napisali...kada zrakama svojim sunce skaklja oblake, kada oni svojim suzama od smjeha saraju nebo najljepsim bojama bas zbog suncevih toplih krakova...eh da.. vole se oni iako mozda nismo svjesni toga. a danas se osobito vidi njihova ljubav, danas se rastaju, danas se oprataju opet...sjaj zaklonjen sivilom nije znak mrznje, samo straha...samo strepnje od onoga sto bi se moglo desiti...da ce jedno ostati bez drugoga...oblaci i sunce...najstariji ljubavnici, najstariji prijatelji, najstarija ljubav...gasi se,gasi.mozda samo radi sna, mozda radi umora, ali svakako ce se vratiti, jer ne ostavlja nikoga samog, a pogotovo ne svoje oblake...plakat ce oni nekoliko mjeseci, zazivati ga pjesmom vjetra i ono ce ih cuti...mozda ne odmah, ali kada cuje poslat ce svoje najtoplije zrake kojima ce ih ponovno pogladiti, a u kojima ce se oni topiti...slatka li je ta ljubav... za sve nas...ah ta ljubav...pogledajte ih...a sada pogledajte nas! i mi smo dio te ljubavi...
Post je objavljen 30.11.2006. u 22:55 sati.