Marketing
Ne mi dihat za ovratnik, koza nora!
Ovih smo dana Gica i ja odšetale u susjedstvo kod Hunt i Kastnerove pogledati izložbu Césara Martinéza "Privremeno prisustvo".
Privremena nazočnost.
Whatever.
Cesar je u nevelikoj galeriji izložio lutke od debele gume koje ritmički napuhava i ispuhava za to predviđeni stroj. Kisik i vodik, monotonija udisanja i izdisanja.
Gica je isprva bila vrlo zainteresirana za Meksikančeve gume, no kada smo se približile velikoj crnoj figuri koja uzdiše i izdiše presamićena na soboslikarskim ljestvama, mala je počela plakati.
Izašle smo iz galerije i usput kimnule Kastnerovoj koja je zarađivala kruh svoj svagdašnji šarmirajući nekog kupca.
Gicin senzibilitet me podsjetio na davnašnju epizodu s njenim starijim bratom koji je kao dvogodišnjak protestirao protiv Stravinskog i "Posvećenja proljeća". BTW TV kalendar je uvijek emitirao njemačko bombardiranje Beograda uz tu glazbenu podlogu.
"Muzika! Crna muzika!", plakao je upišani Fabio i molio da prekinem s LP terorom.
Današnju sklonost da u rano proljeće trči gol i grli tek propupalo vrbovo pruće tumačim tom davnašnjom traumom.
Gica i ja smo u nastavku popodneva obišle štandove s voćem&povrćem kod Vijetnamaca i sve je bilo u savršenom redu.
Post je objavljen 30.11.2006. u 22:08 sati.