Kako je prošao ovaj štrajk sve mi se manje ide u školu.Nikad mi se ujutro nije bilo teže ustat i spremati se za nju.Znam ja,srednja škola nije obavezna i sam sam si kriv i te priče.Ali zadnjih par dana jedva čekam raspust.Ujutro često kasno ustanem i jedva se obučem a uz to sve kasnim na stanicu ali ima neko gore ko pazi na mene pa ja uvek stigem na bus.Zanimljivo.Imam par loših ocena koje moram popravit.Moguće je da se zbog toga osećam loše kad se spomene škola.Iskreno jedva čekam da to sredim i da dođe raspust.
Svako jutro kad ustanem imam samo jednu rečenicu:"Jedva čekam da dođem kući i da spavam." Kao da radim u rudniku,kući dođem umoran i moram odmorit makar pola sata.Još me utuče to kad nemam šta za ručak.A ta škola.Obećo sam si da ako ikad budem bogat( a to će biti nikad) ali jako bogat,kupiću jednu školu i rušiću je nedelju dana.Postavljat bombe,razbijat čekićem,bagerom ono da se baš iživim.Mislim da ću se tog momenta osećat neverovatno zadovoljno i sretno.
Hvala Bogu došao je i taj 12 mesec i osećam se bolje.Meni je ovo predbožićno vreme uvek lepo.Grad se ukrašava kao i svaki izlog i svaki dom.Sve je nešto veselo i nasmijano.Iako nemam nekakav razlog i ja se osećam tako.Volim to predprazničko vreme.Ljudi troše novce,trgovine pune svakakvih zanimljivih sranja.Sve u veselim bojama.Moram si negde nabavit onu kapicu Deda Mraza pa ću to nosit.I to onu sa zvezdicama što svetle.
Možda sam u krivu ali ja mislim da nisam.Nekako osećam da se ljudi promene na momenat u to vreme.Budu ljubazniji,zaborave na životne brige,tad im više stane do ljudi oko njih,njihove rodbine i dragih im prijatelja i ljubavi.To je valjda i prava vrednost Božića.Jebeš sve poklone ako te se niko ne seti na taj dan,ako nikome nije stalo.Zato čestitajte praznike svima koje znate.
Moram iskopat onaj svoj borić negde.Vidit u kakvom je stanju.Pa ga i okitit posle sv.Nikole.
Ja sam već počeo slušat ove božićne pesme i baš ih volim.onako lagane,vesele,neuprljane i iskrene.Baš za ovu atmosferu.Još da pada sneg doživljaj bi bio potpun.Baš bi volio da se probudim u snežno jutro.Sve belo da nemožeš gledat.
Slika mi je odavno poznata.
Ja u toplom stanu,vatra iz kamina pucka.
Stojim kraj prozora koji se magli na dah.
Miris tople kave koju polako ispijam.
Vani sve belo i sneg lagano pada.
Gledam ljude koji prolaze i decu.
Deca se igraju u snegu...
Ja tako zujim i zadovoljno gledam,razmišljam šta i gde ću tog dana ići.Kod koga i s kojim razlogom...
Jedno predivno zimsko jutro zar ne...jedva čekam taj raspust.
Sneg prekrije sve ružno i loše...
E da stavio sam jednu pesmu koju smo preradili Bubalo,Stefan i ja,poslušajte i glasajte za me...