«Blago onom tko ništa ne očekuje, njega ništa ne može iznenaditi.»
zaboravih autora
Hm, troje nas je, Suputnica, Autistična i ja, i trebalo bi nešto skuhati. Početak je standardan, odmrzavanje dva pureća odreska i sjeckanje kapule. Točnije kapule i pol. Nego, što ću s tim? Gljive! Skoknuh kupiti 30-ak deka šampinjona, a pritom kupih i jednu tikvicu jer je lijepo izgledala. Dok se kapula lagano dinsta, ogulih i nasjeckah tikvicu i i pridružih je luku, pa oprah i nasjeckah šampinjone. I oni su završili u padeli. Koje začine koristiti? Naravno, glavni začin (bosiljak), pa malo soli, slatke paprike i papra. Malo vina? Jasno. Crno-bijelo, crno bijelo? Bijelo. Mmmm već fino miriši.
Odmrznuto meso nasjeckah na kockice, i nabrzaka popržih na malo ulja. Začinih ga s bosiljkom, solju i paprikom. Što jesti s time rižu: ili paštu? Riža bi bolje pristajala, ali jeo sam je jučer ili prekjučer. Tko zna ima li špageta? Ima, super, izabrano. Voda za špagete je već sljedećeg trenutka na plinu.
Ubacih pržene pureće komadiće u padelu s povrćem. Njami. Još malčice soli. Njami. Hm, hm, dal' to sad završiti s pasatom ili vrhnjem? Bijelo-crveno, bijelo-crveno... Bijelo! Jako fino. Još malo bijelog za sočnost. Špageti su kuhani. Inače volim umak stavljati na vrh tjestenine (i riže), ali špagete bi tako bilo teško jesti ako se želi ravnomjernu nasaftanost. Nepopularno, estetski manje atraktivno rješenje je prevagnulo pa pomiješah umak s špagetima. Više nema probavanja. To bi bilo jedenje, a nema varanja s jedenjem. Padela ide na stol, mi sjedamo oko njega. Mljac.
Post je objavljen 30.11.2006. u 20:06 sati.