
U tišini tvoje sobe
Dušom tvojom smiraj teče,
Jednom davno Netko reče;
Zagledaj se sada u nutrinu svoju
Poslušaj i ćut' ćeš
Umirujuću Riječ Moju...
Jer u trenutku samotnoga plača...
Kada Duša tihim hodnikom korača...
I kad misliš, kako usamljeno biće ti si...
Pogledaj u Nebeski Svod...
Gore, više...
Gdje Mojega se Imena piše...
Gdje u olujnome nebu nazire se Duga...
Sunčev Trag tad doprijet će do tebe...
Izbrisana bit' će i najmanja tuga...
Tad poslušaj Milog Zvuka...
Jer u tome trenu... dodiruje te Moja Ruka,
I u Zagrljaju tad si Mojem ...
Poljupce i svoje misli... darujem ja srcu tvojem...
U tišini tvoje sobe
Razgovaramo tad s Ljubavlju nas dvoje...
U tišini srca tvoga...
Milostivom livadom potok teče...
U Žuboru njegovome Odsjaja je Moga ...
I u osvit zore i u kasno veče...
U tišini tvoje Duše...
Tiho... tiho... snivam Ja...
Probudi Me kad sunčano je...
Il' Oluja puše...
Tad' Mir svoj tebi darovati ću Ja.
Tiho... tiho...
Kap... po kap...
Moja Ljubav postaje Sunčani Slap.
U Tišini Duše tvoje ...
Zauvijek sam Ja uz tebe...
Milo dijete Moje!
Jednom davno u trenutku Tišine darovana mi je bila ova pjesma sa Anđeoske Visine ...poklanjam je Iridi kao malenu ali istinski toplu Utjehu ...
Post je objavljen 30.11.2006. u 19:54 sati.