Mjesaju se slike svemu slicnih
stranih mi oblaka zelja
pred pogledom navike
i podnevne dosade
Al` kad misao u dubinu posegne
ni plaha,ni hrabroscu kicena
vec poput sudbine,sama i jedina
srce mi stegne
i njeno ime dosegne
Dan u prosincu,noc u pocetku
strah na dimnim oblacima
miris spokoja na usnama
bas kao u trenutku
kad vile sne u svijet provuku
Mjesaju se slike
no sad vatrom ljubljene
na iskrama leda svog vremena
misli mi poglede dovode
te ljubavi do beskraja sudene
...
Za nju
kao i proteklih godina
Ljeto je doslo pa i za jeseni otislo...zima sad pokusava hladit,al sve vecom mukom to i uspjeva...Fakultet je upisan,i vozacki tek da malo zacina dodam samom sebi....nije mi krenulo boljem,iako saznao sam mnoge stvari,dobre prije svega...ipak je ovo mjesto odavno staklo sjecanja na onu koju volim do beskraja....
Prosinac je sad za koj dan,najomiljenij mjesec,a uvijek tako tuzno prolazi....no opet mozda ovaj bude veseliji...s osmijehom u sjecanju i sjenom na licu pozz sve...
Post je objavljen 30.11.2006. u 18:54 sati.