Prošli petak bila plaća pa sam išla na depilaciju. Za taj najbolniji dio svog života svaki put se psihički trebam pripremiti kao Stipe Božić kad ide na Himalaju. Suze frcaju sve u šesnaest na okice dok stišćem zube jačinom pucanja kamena na minus dvjesto… Noge još kako-tako mogu preživjeti, ali bikini zonu nikako. Od poteza do poteza trakice natopljene voskom trebam po pet puta duboko udahnuti, misliti na najljepše stvari koje mi se mogu dogoditi (pomalo već zaboravljeni orgazam), a onda kad teta povuče svom snagom i iščupa šumu Striborovu sve beštimije ovoga svijeta izverglam u sebi: i ćaću si i mater i vide što drže nebo…
Koji je uopće smisao dlaka u ljudskom životu, svaki put se zapitam?! Zašto sama sebe nagrađujem takvom boli kad nisam ni blizu sado-mazo đira?! I ako nam je priroda, bog, sudbina ili što li već ne dalo te čupice po tijelu, zašto ih uopće brijemo, čupamo, gulimo, patimo zbog njih toliko?! I kome je uopće palo na pamet da se čupaju obrve, depiliraju noge, pazuha… OK, za pazuha još razumijem, jer ne da nije lijepo vidjeti ženu s busenom ispod pazuha, pogotovo usred ljeta na plus 40, odmah mi se dođe ispovraćat u roku od sekunde… OK, kužim i žene jetije koje ne žele imati brčine veće od muškarca iz romana Ante Tomića… Ali noge, a i one (ne)sretnice koje imaju predlakave ruke… A tek muf… Iako sam slijepa sljedbenica mode, e to sa mufom i frizuricama nikako ne kužim. Te na crticu, te bez crtice, pa na trokutić, pa na veće i manje štrafte, srca, kvadratiće, slovca i slične stvari. Aj još je lako britvicom, ali sada vrlo popularna nulerica, takozvana brazilijan, kad ti voskom odere kožu od pupka do, oprostitwe na izrazu, šupka… a sve u stvari zbog komoda mužjaka ilitiga jačeg spola. Eh, na što sve žene pristaju, a sve ustvari zbog čiste ekonomije – zakona ponude i potražnje. Što nisu dovoljni podloga, tekući i puder u prahu, sjajilo i rumenilo, tuševi, sjenila, maskara i cijela putna torba svega i svačega ne bismo li im izgledale ljepše, blještavije i privlačnije od istih ili sličnih primjera naše vrste. Pa onda štikle, puš-apovi, dekoltei, minjaci… Brate mili, umoriš se bit žena, a koliko god ulažeš u sebe opet nisi zadovoljna jer bi duže noge, čvršću guzu, veće cice…
Ali sve bi čovjek, u ovom slučaju žena lako pretrpjela da nije tog vražjeg čupanja dlaka ili voskom ili onim aparatičem koji sliči na kosilicu. To frezanje me svaki put ubije u pojam i kažem sama sebi da više nikad neću, a i zimi bi mi sigurno bilo toplije s krznom nego bez njega. Barem bih uštedjela na grijanju (uh, što sam postala ekonomična!).
S muškarcima, barem dok se nisu pojavili ovi metro, nano, homo i ostali seksualci uvijek je bilo drugačije. Rast prvih dlačica po dječačkoj bradi s ponosom se pokazivala, a dlakava prsa predstavljala su pravog mužjaka. Sjećam se srednje škole, dečki su sami sebi bili veći frajeri što su imali gušći ljubavni tepišić. Frend Željko koji je danas poštar, a kruže priče po kvartu i da mu je pišo oštar, bio je debelo nesretan što nikako mu nikako nije polazilo za rukom uzgojiti dlake na prsima. Kad mu je tamo negdje pred punoljetnost uspjelo uzgojiti gusto izrasle doslovno dvije nešto ispod adamove jabučice, pa se po Forumu ponosno za Božić prošetavao s razdrjenom košuljom ala Mišo Kovač, pao je u očaj kad mu je više nego mrtav-pijan Kiki iz fore iščupao te dvije, mukotrpno uzgajane dlačice – simbol prave, ali za njega fakat prave muškosti. U to vrijeme srednjoškolke s podivljalim hormonima gledale su frajerima u obrve, jer pričalo se da je onaj tko imas pojene obrve – pravi faker. Poslije smo se sve manje-više uvjerile da su to bapske priče i da obrve i dlake nemaju ama baš nikakve veze sa ševom. Barem ne s onom dobrom ili lošom, mada ima iznimki koje potvrđuju pravilo. A to pobija i kontradiktorna teorija da su ćelavi muškarci vatreni u seksu.
Upravo prema muškom viđenju svijeta žene su kroz povijest postajale sve ogoljenije i glađe, a jedine dlake koje su preporučljive na njihovu tijelu su one koje čine kosu, mada je u posljednje vrijeme sve kraća kosa u modi.
Pred svaku depilaciju, prestravljena od predstojeće boli dobijem poriv zgrabiti prvog muškarca na cesti i ugurati ga sa sobom u kozmetički salon. Pa ga poleći na onaj stol i gledati ga duboko u oči dok mu teta kozmetičarka čupa dlake na nogama, rukama i prsima. Kao šlag na kraju, zamišljam mušku facu dok mu maže svejedno topli ili hladni vosak po bikini zoni. Dobro, jaja bih im poštedila, jer za toliku bol bi stvarno trebalo imati muda do poda i preživjeti onaj trzaj ruke koji čupa šumom obraslo područje… Uh, naježim se samo kad se i sjetim, ali nećemo tražiti sad dlaku na jajetu. Ali neka, voljela bih da okuse na jedan dan što sve treba za ljepotu pretrpjeti u životu.
Doduše, hodajući gradom poslije depilacije svaki put promatram muškarce po gradu, pogotovu ljeti, i kužim da su došla takva vremena da i oni postaju sve manje dlakavi. Dapače, na plaži ih pola izgleda kao da su puževi golaći… Vidjeti muškarca depiliranih prsa, a sve češće i nogu, a da pri tome nije vaterpolist, izgleda mi smiješno. Nikad ne znam u koju vrstu seksualaca bih ih potrpala, ali ne baš u onu preprivlačnu. Ne volim ni jetije, ali što je muškarac bez dlaka?!
Mare
Post je objavljen 30.11.2006. u 23:38 sati.