Marketing
Maye, neke druge.
Pita se kako još preživljava u tom svijetu suprotnosti, savršeno suprotstavljenih.
U njenoj, samo njenoj ladici, roza su ogledala, posvuda lete komadići nimalo-nježno-rozog perja, svjetlucave zvijezdice koje se, još uvijek, dvije godine nakon što mu ih je nalijepila na kutiju jednog nadobudnog rođendanskog poklona, odljepljuju s iste i ne daju joj da zaboravi što bi, još uvijek, nakon svog tog vremena i pretvaranja, htjela biti.
Tješi se, uvijek se tješi, i dok stoji i dok hoda, čak i dok sanja - da smo svi, konačno, samo ljušture onoga što smo htjeli kad smo bili djeca, tek lutke na nitima kojima je život upuhnut na kratak rok i koji ćemo nakon tog roka odgovarati za vlastitu sebičnost i vlastite nerazumne želje.
Suprotnosti koje ju, samo naizgled, okružuju udahnjuju - slabašan, ali ipak - život njenim iluzijama. Da nema njih, da nema tih fantoma, tih demonskih prevarantica, tih prekrasnih maya, ne bi ni nje bilo, čini joj se ponekad. Nestala bi, baš kao što slike nestaju kad žute, kao što ljudi gube razlučivanje pred licem mme Smrt.
A ipak - morat će ih dokrajčit. Jednom, skoro, ovih dana. Ili će ona biti njihov kraj, ili one njen, definitivan.
Post je objavljen 30.11.2006. u 18:22 sati.