Pregled posta

...SARMIJADA U LAKTECU...

Subota, 27.11.2006.



Nekima će ostati u sjećanju kao dan pun neumjerenosti u jelu i pilu (čitaj prežderavanju i opijanju), nekima će u sjećanju ostati noć kuhanja i spremanja sarme te ostalih delicija od kiselog zelja za one gore navedene, a nekima kao dan kada su se naradili ko crnački robovi i dan danas ne mogu doći k sebi... Ovu zadnju skupinu sačinjava ljepši i nježniji spol našeg dvd-a - cure. Koliko god da su se svi trudili i radili većina posla bila je na nama, dale smo i više od maksimuma da sve bude kako treba i da ne iznevjerimo goste koji su se nadali svemu najboljem.
Laktečko sveto trodnevlje (ipak je Tonček, naš velečasni sve blagoslovio) počelo je u petak čišćenjem, pospremanjem, ukrašavanjem, pranjem, spuštanjem bine i zadnjim dogovorima za naredni dan kako bi sve bilo besprijekorno. Volja je bila na granici prisile jer nakon posla, faksa i drugih obaveza nikom se nije dalo raditi i taj petak nije nam nikak odgovorao, ali...kaj se mora nije teško. Kak to uvijek biva, da bi večer bila zanimljivija Dijana si je uspjela zaklamati prst (nemojte uopće pitati kako, no mislim da je isprobavala da nekom zaklama usta s namjerom da začepi), a dokaz je plavo ljubičasti prst na kojem se još uvijek nalaze dvije male rupice. No dosta o Dijani samo je privlačila pozornost..... ajmo malo o meni...
šalim se nastavljamo s drugim danom trodnevlja.

Subota je osim oblacima bila obilježena naravno sarmom. Službeni početak bio je u deset sati ujutro i u vatrogasnom domu nismo bili samo mi vatrogasci, već je muzika pokušavala zvučati dobro, a Dijana čistila zadnje mrvice po podu i ljepila lišće koje je otpalo tokom noći Članovi udruge dolazili su kap po kap i naravno oni koji nas uvijek moraju ***** u zdrav mozak. Predsjednik udruge zeljara izražavao je nezadovoljstvo i stalno je nešto komentirao :''daj pomakni ovaj list ovdje... nije dobro vrati ga.. pa jeste pripremile rakiju, ljudi dolaze... '' ali oprostile smo mi njemu znajući da je i on sav uzbuđen i željan da sve bude bez propusta.
I tak je počela

Dolazili su gosti, novinari sa radija, televizije i novina..
Pohvale za dekoracije prštale su na sve strane, a da vidite zašto evo par slikica

Prije nego je počelo slavlje trebalo je ocijeniti najbolje jelo i najbolju sarmu za što je bila zadužena posebna ocjenjivačka komisija no bilo je i onih koji su se htjeli ugurati u tu komisiju ( zaletili su se prema stolu, uzeli tanjur i krenuli jesti i bilo im je teško objasniti da se mora čekati dok ne završi ocjenjivanje jela i dok se sarmijada ne otvori).

Nakon ocjenjivanje slijedio je službeni dio gdje su se glavešine i ''velike face'' obratile sa par riječi...
Čast biti prvi imao je župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić. Zahvalio se s par riječi, onako kako to priliči, pokazao je da zna nešto tu o nama (ipak je on tu naš Prigorac), istaknuo je da je prostor Zagrebačke županije za proizvodnju povrća jedan od najpoznatijih u Hrvatskoj te da je kiselo zelje ''Laktec'' samo jedno u nizu županijskih robnih marki, stvorena u suradnji s Agronomskim fakultetom i službeno otvorio 1. sarmijadu.
Riječ je prepustio gradonačelniku Sv.Ivana Zeline Vladi Žigroviću koji je bio kratak, jer je bilo teško stajati ispred svih delicija, a da se ne kuša (vidli smo po slinama što su padale niz bradu). Mikrofon je tada preuzeo naš Tonček. Naš Tonček kako ga od milja zovemo zapravo je naš velečasni, legenda od čovjeka, blagoslovio je svu hranu, i sve nas i završio s riječima obraćajući se nama i muzici: ''vužgite ga'' (bez onoga Blaž).

Tada su podjeljene i nagrade za najbolje jelo. U prilog tome da je jelo bilo i više nego ukusno govori i činjenica da su prvo mjesto su podjelile Ana Rečec koja je pripremila ''Lokote sa kiselim zeljem'' i Marica Kušinec '' Žganci s kiselim zeljem''

Za najmaštovitije jelo nagradu je opet odnijela Marica Kušinec za '' Pitu od kiselog zelja''.
I na kraju nagradu za najbolju sarmu dobio je Stjepan Skender ( mislim da je supruga ipak više zaslužna).

Sve vam je ovo sigurno poznato osim lokota – ne brinite se nisu jeli željezo s zeljem, već su jeli kremenadle, svinjski kare ili kak već vi to zovete...kod nas je naziv za njih lokoti (moram priznati da mi nismo imale pojam o tom nazivu unatoč popriličnom stažu u Laktecu).

Nakon što se reklo sve što se imalo više nitko nije mogao odlijeti misirima što su pozivali na kušanje svih tih jela i oko švedskog stola nastala je velika gužva

...svi su se gurali isprobati sva jela kako bi mogli prosuditi jesu li fina i zaslužuju li biti spremljena s županijskom markom. Sva sreća da je Dijana uspjela sve poslikati prije nego što su pladnjevi bili počišćeni (lizanja srećom nije bilo). Da vam dočaramo evo samo jedan mali dio...




Zaboravile smo vam napomenuti da uzmete slinčeke, pa se sad slobodno obrišite i možemo nastaviti dalje. Nadamo se da ste uživali u ovim slikama kad već niste mogli u jelu. Je li bilo ukusno, mi nemamo pojma jer vjerovali ili ne nitko od nas nije ih isprobao. Gužva nikako nije prolazila, svi su se vraćali po još i nastala je mala panika u redovima organizatora jer se nije očekivala tolika navala. Dijana je nosila kruh, a Ivanu je stiglo pranje suđa jer je dolaskom ljudi ponestajalo tanjura pa ih je trebalo oprati .. kako bismo ih ponovo nosili na švedski stol... Nakon zadnje ture tanjura Ivana je otišla na zasluženi odmor i provela ga je u dezinficiranju grla. .. Već smo bile u pravoj komi, umorne, a bilo je tek oko 14:00... pred nama je bila cijela noć. Ipak, muzika je uspjela sve dići na noge i svi su zaboravili umor i bol pa smo se ja i Brigitta kao prave Laktečanke primile i odlučile pokazati kako se pleše drmeš unatoč bolnim nogama... čak smo dobile i pljesak.
Nakon plesa, nastavili smo s radom, čišćenjem, ali ovoga puta u laganijem ritmu pa smo dobili odmor da probamo sarmu (koje više nije bilo) al kao vatrogasci spremni na nepredvidljive okolnosti sjetili smo se da ima i one skuhane za prodaju – naravno nitko nije ni primjetio da od 500 sarmi fali 10.
Pričanje i zezanje sa gostima (toga sam se uglavnom ja držala) oduzimalo je dosta vremena, pa nismo ni primjetile da vrijeme leti...
Među gostima našao se i naš predsjednik Mjesnog odbora s čijeg je lica isijavao ponos pa su i Laktečke cure zaslužile biti u prvom planu.
S obzirom da je naš predsjednik dvd-a ujedno i tajnik udruge zeljara bio je ozbiljno zabrinut.. a da mu ne bi i ovo malo kose što još ima otpalo s glave u pomoć sam mu priskočila ja dok je Dijana pomislila da se tu već kuha i „jezikova juha“ a ne samo sarma. . Narodno veselje se već pošteno zahuktalo, no mi smo nestale na dva sata – bez brige nije nas pojela magla, ali nam je bilo potrebno tuširanje i osvježenje. U to vrijeme nismo vidjele kaj se događa,no po povratku smo prisustvovale događaju koji se rijetko viđa... stare i mlade generacije ujedinjene u pjevanju, nazdravljanju doprinijele su atmosferi veselja, a neki su se čak okušali i u plesu.
Jedan ples zaslužio je da ga se snima i s video kamerom jer bi konkurirao za najbolji video prilog u ''šaljivom kućnom videu''.

Red sarme, red pive, nekad i gemišta, red plesa i pjevanja i opasno se približavalo jutro i svima se spavalo. Ivana i Dijana smislile su špijunsku zavjeru – dok je Dijana odlučila malo zapjevati (opet je privlačila pozornost) a to nije bilo ništa novo - osim malih problema koju pjesmu pjevati ''zelene oči'' (ona standardna), ''uzela meni si snove'' (jer njene oči do ranog jutra nisu vidjele krevet, a kamoli san) ili onu ''dajte mi čašu otrova punu'' (jer nam je već svima bila muka).. i dok je zabavljala publiku iza šanka Ivana je koristila priliku i skrivala nešto za poslije...(čitaj krala).
Posjećenost zabave nije bila velika (mislimo da je zbog muzike) ali ipak evo jednog detalja koji je svima ostao u sjećanju. Jedan par se osobito isticao tu večer (osim po svjetlucavoj košuljici i mrežastim čarapama). Jedan stariji par bio je primjer ljubavi, nevjerojatno da netko u tim godinama može biti zaljubljen čak i više nego prvoga dana, među posljednjima su napustili dom nakon što je iza njih bila cijela noć plesanja.
Svaka čast!!!

Nakon subote slijedila je nedjelja, u mnogome slična petku - čišćenje, pranje, metenje doma, vožnja navalnim vozilom (to je bilo fora) itd. I veliko iznenađenje za Ivanu i Dijanu... ipak su ih čekale dvije Bavarie...

Tako je prošao još jedan vikend, izvješće je više manje iscrpno, no nismo mogle sve napisati, osim ako ne želite jednu sapunicu od 25 nastavaka. Neke stvari su i ishlapile no sve u svemu za kraj – pohvale smo dobili, a i sami smo se iznenadili kak je to dobro ispalo. S željom da smo vam bar malo dočarale i pružile djelić sarmijade do sljedećeg posta ...

Velika pusa od nas za vas .... i pozdrav svim vatrogascima gdje god da bili!!!

by: ... Lady Di ... i ja

P.S. Dana 30.11. otvorena je rasprava oko mojeg blog nicka. Prijedloge primamo na našu e-mail adresu ili ostavite u komentarima..!!! Najbolji prijedlog biti će bogato nagrađen!!! Martina


Post je objavljen 30.11.2006. u 16:58 sati.