Zvala sam te, ljubavi...
Puno vremena prije nego smo se sreli...
U noćima ispunjenim suzama i tugom...
Zvala sam te... Možda baš tebe...
Kad bih gledala zaljubljene u parkovima...
Kad bih se osjetila usamljeno i samo...
Kad bih osjećala da nešto nedostaje,
Kad bih osjetila tu nepotpunost
Da nema dijela mene, da nešto fali...
Kad bih osjetila čežnju i tugu
U trenutcima sreće- zvala sam te...
Zvala sam nekog svog... Možda tebe...
Nekog tko će razumjeti, prihvatiti, voljeti...
Zvala sam nekog koga ću voljeti više od sebe...
Činilo mi se... Da se mom zovu javlja tek jeka...
Činilo mi se... Da postoji neispunjena praznina
Na dnu jednog ranjenog srca...
Mjesto kojeg sam čuvala za tebe...
Zvala sam te... Iako nisam znala
Čije lice da tražim na ulicama...
Ni čije ime da dozivam...
Ali zvala sam možda baš tebe...
Jesi li čuo moj glas??? Toliko daleko...
Zvala sam te... Jednom davnom...
Sad znam da je jedino što sam željela
Bila samo tvoja ljubav...
Sad kad nam srca kucaju poput jednog znam...
Sve boli koje smo prošli nisu bile uzalud...
Sve praznine, sve čežnje...
Tražila sam te, jedini...
Možda si i ti tražio baš mene...
Post je objavljen 29.11.2006. u 21:45 sati.