Kako volimo zajebavat te seronje...
Vozimo se u autobusu, umorni od napornog dana i misleči samo na krevet, kako čemo se odmarati, a ono dođe jedan seronja i pita “Sinko možeš li mi se dignut, ti si mlad, možeš ti i stajat.” I tako vi prepustite starcu da sjedne a vi onako umorni se gurate po autobusu. Što učiniti, pa naravno izači čete na stanici gdje i taj starac i nalemati ga tako da više ne dolazi u taj autobus.
Seronja se smješi
Čekate autobus i na stanici vas promatra seronja koji se ne može prestat smješiti (od rođenja). Nabije on cvike i gleda u križ taj čoravi seronja. Nasmješite li se vi njemu hvatat će vas po autobusu i tražit da mu prepustite mjesto, a i ne morate se nasmješit dovoljno je da ga pogledate u ono čoravo oko i evo njega, seronja bi sjedio. Što učiniti, pa naravno poslat ga u kurac i dobro ga izvrijeđat, pa zašto bi taj seronja sjedio koji ima besplatnu kartu, zapravo je nema. A mi koji je imamo, svaki je mjesec plačamo i još da stojimo, zajebi to.
Evo nešto za te seronje
Seronja bez cilja
Šeta gradom kao rija
Je, je je smješi se seronja
Nema veze što malo vonja
Za 50 lipa naguzio bi i konja
Zlo mi je od tih debila
Penzjonerskog stila
Popunjavaju autobuse i čekaonice
Kad se usere onda i bolnice
Čarapa stara
Puna para
Oni ne vjeruju bankama
Više voli držat pare u rukama
Kad ti se seronja nasmješi
Reci mu da gadno griješi
Što prije se tog seronje rješi
A da ne spominjem one stare babe
Sve bi da dobiju đabe
Svaku lipu grabe
Imaju 100 godina, kičme im se krive
Misle da samo oni teško žive
Seronja se žali
Misli da smo ga pokrali
Seronja odjebi od mene
Smrade bez sjene...
Seronja voli pare..pare..
Žali se kako su penzije male
A što je sa klošarima što sjede na cesti
Nemaju ni za jesti
Smetlar mora mesti
A što ovaj seronja radi
Starost po parkovima sadi
Seronja mi se gadi.
Post je objavljen 29.11.2006. u 19:46 sati.