Ljudska energija može biti pozitivna i može biti negativna. Ta se razlika događa na kvantnoj razini i biti će objašnjena zakonima kvantne fizike u jednom od posljednjih poglavlja moje knjige GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE.
Ta razlika ima i svoj jasan izraz na psihičkoj razini i biti će objašnjena dvama temeljnim emocionalnim stanjima.
O tome sam učila propitujući temeljito samu sebe, na primjerima u svojoj obitelji. To sam u knjizi opisala u dosta analiza različitih karaktera i njihovih priča. Ovdje ne mogu citirati sve te priče, iako su primjeri izuzetno korisni za lakše razumijevanje mojih teza i kako sam došla do njih. Neke ću priče ipak ispričati, pa tako i onu o mojoj prijateljici Daliji i tako vas voditi dalje u objašnjenje o NEGATIVNOJ LJUDSKOJ ENERGIJI.
Borba između svjetla i tame
Jest u tebi.
(Emmanuel's Book)
U to isto vrijeme kad je sve bilo tako dobro krenulo, dogodilo se da je tvrtka za koju sam radila preselila urede u blizinu stana moje dugogodišnje drage prijateljice. Ta blizina je nekako dovela do toga da smo sve više vremena provodile zajedno. Kad bih izišla iz ureda, često bih navratila do nje na razgovor, a počele smo se družiti redovito i vikendima. Nju su zanimale iste teme o ljudskim energijama kao i mene, pa smo rado o tome satima razgovarale. Ja sam imala kome prepričavati što sam pročitala u metrima ezoterijskih knjiga koje sam marljivo čitala, ona je rado slušala i komentirala zajedno sa mnom, brusile smo pamet i uživale u tome kako proničemo u tajne života. Bila su to lijepa vremena. Išle smo i na tečajeve na kojima su se podučavale razne tehnike osobnog i duhovnog rasta. Ona me nagovorila da krenemo na yogu. Sve su to bila zanimljiva iskustva i baš smo se lijepo i s ljubavlju družile. Doduše, njoj su više odgovarale nekakve tehnike koje su verbalnim putem i intelektualnim sredstvima poticale osobni razvoj. Meni su te tehnike bile zanimljive, ali sam se uporno držala toga da je jedino bitna vrtnja čakri u smjeru kazaljke na satu, a sve ostalo da je ilustracija. Dalija, tako se zvala moja prijateljica, imala je drugačiji stav i nije puno marila za čakre. Poštovala sam u potpunosti njen izbor, jer svatko u svemu treba slijediti svoj put i svoje vrijeme, tako da to - čakre, ne-čakre - nije izazivalo nikakve smutnje među nama. Bar ih, ni ona ni ja, nismo primjećivale u početku.
Kako je bila prošla možda i više od godina dana da sam «trenirala» svoje čakre, one su, kao i cijelo moje energetsko polje, bile jake, stabilne, a to se vidjelo i po mojoj velikoj radnoj energiji, smirenosti, radosti i općenito zdravlju. Tako sam ostavila moj visak u ladicu i prestala kontrolirati vrte li se moje čakre ili ne. Izgledalo mi je da je ta lekcija savladana. Ali, bila sam u velikoj zabludi. Jer, kako to mora biti, napredak se - hodanje ili trčanje - svejedno, sastoji od koraka. Možemo napredovati samo korak po korak.
Već je skoro bilo počelo i ljeto, a ja sam tek nekim krajičkom uma shvaćala da sve duže spavam. Dođem s posla i odem odmah spavati; gledam televiziju ili čitam knjigu – zaspem; ujutro se jedva budim, a još teže se dižem iz kreveta. Nisam znala gdje smjestiti taj podatak, pa sam to smatrala nekom fazom «proljetnog umora». Ipak sam, sve tako puno spavajući, na poslu bila sabrana i sve sam obavljala uz maksimum koncentracije, tako da nije bilo posebnog razloga za zabrinutost. Međutim, vidjelo se da imam energije samo za posao. Sve aktivnosti u slobodno vrijeme, pa i kućanski poslovi, bili su svedeni ispod minimuma. Nisam imala volje ni za što.
Došlo je i ljeto, pa sam krenula automobilom na more. Pet sati vožnje. Nisam krenula odmah u subotu nakon zadnjeg radnog petka, nego sam se dva dana odmorila i dosita naspavala. Krenula sam u ponedjeljak oko jedanaest sati opet nakon duga spavanja. Klima uređaj u automobilu je dobro radio, pa je bilo ugodno svježe, bez obzira na vanjsku temperaturu. Već nakon jedan sat vožnje tako mi se prispavalo da sam neplanirano stala u prvom kafiću i popila kavu, osvježila se ledenom vodom i onda nastavila. Morala sam tu proceduru ponavljati otprilike svakih sat vremena, a svejedno sam dosta puta za volanom osjetila kako mi glava pada i kako gotovo tonem u san. Nisam bila u stanju ni misliti o čemu se radi. Mislila sam, barem je tako trebalo biti, da sam odmorna da odmornija ne mogu biti. Popila sam tolike kave, limunade - trebalo je sve biti u redu, a meni se samo spavalo. Nekako sam se ipak dokoturala do svog odredišta. Pomišljala sam da me možda uspavljivala neka rezonantna vibracija motora, ali taj auto sam imala već tri godine i prije mi se ništa slično nije događalo.
Tako je počelo moje kupanje i ljenčarenje, ali se «sezona spavanja» nastavila i dalje; nisam se mogla naspavati, uglavnom sam spavala. Poslije nekoliko dana zaboljelo me uho, počela sam osjećati probleme s mokraćnim mjehurom, desni su mi počele obilno krvariti. Već puno godina nisam imala takvih problema. Odmor je počeo sličiti na bolovanje. Prestala sam se kupati na nekoliko dana, pila grozne čajeve protiv upale mjehura i kapala kapi u uho. Zatim me lagano počelo peckati i grlo. Nisam imala temperaturu, nije bilo za ići liječniku, ali moj morski odmor se počeo svoditi na spavanje u krevetu i na spavanje na suncu. U more mi se nije išlo, bilo mi je hladnjikavo. A bio je kolovoz, temperature iznad 35 stupnjeva C, more iznad 27. Tako su prolazili dani. Onda me Dalija pozvala da ih posjetim na tjedan dana u njihovoj vikendici na susjednom otoku. Rado sam otišla. Već sam se pomalo navikla na lagane simptome opće prehlade, a da prehlade nije bilo. Ljudi s mora kažu za prehladu: «U moru došlo, u moru prošlo.», pa sam se toga i držala.
Dalija i njen suprug su mi se jako obradovali i tako je to ljeto išlo dalje u odmoru i šali. Kako je Dalija tek bila stigla, još su trajali radovi čišćenja kuće nakon što je od prošlog ljeta bila zatvorena. S voljom sam joj krenula pomoći, ali odjednom je ispalo tako da bi mi se već nakon doručka žestoko prispavalo, pa bih otišla u sobu i odspavala barem dva sata. Nakon ručka otišla bih se okupati, odmah ispred Dalijne kuće. Vruće sunce mi je jako godilo, ali bih poslije koju minutu odmah opet zaspala na plaži na suncu, što baš i nije bilo pametno. Kako Dalija ima visoki tlak, tako je tlakomjer bio stalno pri ruci pa i ja počnem mjeriti tlak - 90/60, 80/50. Nije bilo čudo što mi se stalno spavalo, a bile su to već i alarmantno niske brojke. Petog dana odlučila sam otići, nekoliko dana ranije od planiranog. Bilo im je malo žao, ispratili su me i svatko je nastavio svoje praznike.
Već sljedeći dan bilo mi je malo bolje, barem se tlak normalizirao na mojih urednih 130/85. Nikad prije ni poslije nisam imala anomalije s tlakom kao tih pet dana kod Dalije. Nekako su završila ta tri tjedna godišnjeg odmora i nakon povratka kući odem ipak liječniku. Dijagnoza: serija upala - mjehura, grla, sinusa, uha, desni, vaginalna infekcija. Krvna slika u redu. Spavala sam i dalje bez kraja i konca, udebljala se tri kilograma. Iščeprkam visak iz ladice - čakre blokirane. Ne mogu ih pokrenuti ni vizualizacijom, ni vrtnjom dlana. Nakratko da, dok sam koncentrirana na to, ali za nekoliko minuta stanu. Nakon dva mjeseca i dalje sve one upale, a počela mi se dosta upadljivo tresti i glava kao starim ljudima. Ništa ne pomaže. A već nekoliko godina do tada bila sam zdrava kao dren. Onda me zakači jaka upala živca ishiaticusa, prvi put u životu - petnaest dana nisam mogla hodati. Moje tijelo je popuštalo na svim šavovima.
Već puno prije tih događaja Dalija i ja sve češće smo pretresale temu kako ljudi crpe energiju jedni drugima. Tema krađe energije je jedno od značajnijih poglavlja svjetske uspješnice - «Celestinskog proročanstva». Autor tumači da svi odnosi među ljudima počivaju na otimačini energije i borbi tko će kome oduzeti energiju. To je osnova svake agresije u odnosima između dvoje ljudi, ali i osnova ratova i sukoba na svim razinama.
Kod Barbare Ann Brennan o tome se mogu naći kraći prikazi, ali i upečatljive slike koje u tim situacijama vidi vidovita osoba. Ona izvješćuje da ljudi puštaju bioplazmatske krakove iz raznih dijelova tijela, ali i iz čakri. Tako se ti krakovi najčešće pokrenu iz pleksusa solarisa (predio želuca), iz očiju, a glava može pokrenuti cijeli plazmatski oblak koji «navali» na drugu osobu i tako joj izvlači energiju iz aure. Te pojave se najčešće događaju kad osoba pokrene neku od negativnih emocija.
(nastavak poglavlja u sljedećem postu)
Srdačan pozdrav, Serena