Marketing
Crtice o svijesti, podsvijesti, emocijama...
Znate onu Freudovu ideju o svijesti i podsvijesti – kaže da su poput sante leda koja pluta; pritom je ono što se vidi na površini – svijest, a pod površinom podsvijest. Koliko god naša svijest bila velika zagonetka, još je veća zagonetka zvana podsvijest.
U podsvijesti se nalazi čitava naša popudbina stečena od najranijeg djetinjstva; to su naše "bilješke" za cijeli život, a kako Freud tvrdi, podsvijest nam se "obraća" kroz snove, vizije ili kao kakav flash-back. Odluke koje donosimo, sve o čemu promišljamo, što analiziramo, što osjećamo, kako se ponašamo..., sve to činimo pod utjecajem podsvijesti.
Sve to što smo stekli od ranih dana prati nas kao sjećanje, kao psihička energija. Važno je napomenuti da sve to iz naše podsvijesti ne znači samo i jedino nešto loše. Naprotiv, to može utjecati na nas u pozitivnom smislu, kako bismo nešto osvijestili i promijenili; primjerice - svoje ponašanje.
Pitanje je kako dotaknuti ono ispod površine tako da postane dio svijesti? Osobito kad nam to može pomoći. Događa li nam se katkad da uspijemo dokučiti štogod iz svoje podsvijesti?
Iskušala sam jednom prigodom zanimljivu vježbu. Vježbu za glumce. Kakve to ima veze s prethodnim pojmovima? Pokušat ću objasniti u kratkim crtama.
Postoje vježbe za glumce koje je osmislio Lee Strasberg (pravim imenom Israel Srulke), koji je 1909. iz Poljske stigao u New York, a potom, tridesetih godina 20. stoljeća, osnovao Group Theatre Company. (Strasberg je bio prilično kontroverzna osoba; za jedne utemeljitelj novog stila glume, a za druge manipulator).
Strasbergova se metoda temelji na vježbama relaksacije. Budući da čovjek pamti doživljaje i osjetilima i emocijama, potrebno je provesti relaksaciju kako bi se tijelo oslobodilo, kako bi se osvijestila sva naša osjetila i oslobodilo emocionalno pamćenje.
Sve što smo proživjeli, osjetili, doticali, vidjeli, mirisali...sve je to u našem pamćenju, dakle, glumac koji treba pokazati kakvu emociju ili što drugo na pozornici - treba to samo osvijestiti jer već postoji u njegovu pamćenju; to se postiže vježbom.
Kako pobuditi osjetilno i emocionalno pamćenje? Jedna od vježbi koja obuhvaća više osjetila odjednom je imaginacija da u ruci držimo šalicu čaja ili kave. Potrebno je osvijestiti njezin izgled, težinu, oblik, toplinu, miris i okus tekućine, osjećaj koji nas obuzme dok tako zamišljamo da se nalazimo u nekom prostoru s tom šalicom u ruci.
Kako sam doživjela tu vježbu? Opisanim sam načinom osvijestila emocije, dogodilo se buđenje osjetilnog i emocionalog pamćenja. Zadatak je bio pobuditi emocije potrebne da bi se izgovorio tekst Krležine Čežnje.
I dogodilo se. Reakcija je bila prilično zanimljiva, a osjećaj nakon toga neopisiv. Pročišćenje. Vratim li se na početak, postavlja se pitanje - je li to bila reakcija moje podsvijesti? Možda. Vjerojatno. No ništa novo, recimo. Oduvijek sam znala da nešto moram pisati (ako pročitate *Čežnju, shvatit ćete o čemu govorim). Neopisivo zanimljivo iskustvo.
Na kraju još moram spomenuti i glumce koji imaju iskustvo sa Strasbergovom metodom: Al Pacino, Robert de Niro, Marlon Brando...
P.S. Ne pokušavajte to u svojim domovima 
*link za čitanje pjesme vodi na blog koji sam slučajno ponašla jer Blogspremnik ne radi
Post je objavljen 28.11.2006. u 19:55 sati.