Pregled posta

Sasvim obična ljubav

Mi nismo ni zvjezdano nebo,
Ni miris jorgovana što opija.
Mi smo dvije siluete,
Što jednim srcem kucaju
I istim plućima dišu.

U našim životima ne drhte
Samo strasti ovozemaljske,
I putenosti željnih tijela.
Zadrhti ponekad i tuga,
Nekim novim momentima,
Nadošla u zamasima
Nezvanih i nepoznatih struja.

Mi imamo i svoje šutnje,
I svoje poglede u prazno.
I ona razmimoilaženja,
Što ih drugi uspiješno skrivaju.
Mi ih imamo, i pokazujemo,
Kroz vrisak bijesa i
Suze nemoći u trenutku.

Mi svoje snove polako
Pretvaram u stvarnost.
Moji su i tvoji, to je najvažnije.

Savršenstvo je, ionako,
Predviđeno samo za odabrane.







Post je objavljen 28.11.2006. u 21:50 sati.