Marketing
Ivo Kerdić – Retrospektivna izložba, skice za novac
Zahvaljujući ugledu koji je stekao svojim medaljerskim radovima kao i izrazito dobrom poznavanju svih tehnika obrade metala - u čemu je bio bez premca u našoj sredini - Ivi Kerdiću je u nekoliko navrata povjereno kreiranje novca. Kerdiću je dva puta nuđeno i mjesto direktora kovnice novca u Beogradu. Tako imamo njegove skice za novac Države SHS (1918?), Kraljevine Jugoslavije (1937, 1938), Banovine Hrvatske (1939), Nezavisne Države Hrvatske (1941, 1943) i Jugoslavije (1947, 1948).
Svaki je puta poslu pristupao izrazito temeljito, izrađujući niz skica, na kojima je, služeći se svojim osebujnim likovnim govorom koji podrazumijeva i korištenje niza elemenata uzetih iz narodnog života, pokušavao naći najsretnije i za nas karakteristično rješenje.
Posebnu zanimljivost u tom kontekstu ima razvoj motiva Prelje i Žetelice koje se javljaju kao rješenja za averse novca u nekoliko navrata.
Prvo likovno rješenje motiva prelje susrećemo 1918.? godine, kada je ona prikazana u sjedećoj pozi i odjevena u narodnu nošnju. Volumen samog lika je strogo zatvoren obrisnom linijom, detalji su svedeni tek na naznaku i izrazitu statičnost samog prizora tek donekle ublažava valovita vrpca koja nosi oznaku države te se širi slobodnom plohom. Obrađujući isti motiv za avers 1 kune (1941 godine), Kerdić zadržava gotovo identičan položaj lika no, modelirajući sam volumen, naglašenijim plasticitetom postiže stanovitu dinamičnost i osjećaj prostornosti. Cijeli prikaz obogaćenje i nizom detalja radi potpunog prekrivanja slobodne površine plohe (škrinja ukrašena pleterom, trs vinove loze, oznake godine). Iste godine nastaju i dvije skice (također za avers 1 kune) na kojima je lik prelje sveden na poprsje. Oba rada krasi izrazita finoća i promišljenost pristupa, uravnoteženost kompozicije te blaga modelacija tek fragmentarno pojačana linearnošću. Polje oko centralno smještenog lika (u poluprofilu i profilu) popunjeno je nazivom države, odnosno godinom nastanka, a njihov smještaj pridonosi osjećaju ravnoteže.
Sličan razvojni put prolazi i obrada motiva žetelice (žena kleči oslonjana na desno koljeno, a u rukama drži snop žita), koji se prvi puta javlja 1938. godine kao skica za avers 20 dinara, a zatim 1941. godine u tri varijante kao skica za avers 1 kune. Razlike u likovnom rješenju su znatno manje i na svima je zamjetljiv naglašen linearizam kao i zatvorenost forme.
U kontekstu višekratne obrade istog motiva, datog uvijek na realističan način, možemo još spomenuti i motiv jedrenjaka — brod (1939, 1941) te ženu s brentom (1943) u kojih su razlike gotovo neznatne i očituju se samo u detaljima. I dok prijedlog za averse obilježuju relativno složena figurativna rješenja, skice za reverse odlikuju se jasnoćom i produhovljenošću kombiniranja elementa uzetih najčešće iz biljnog i životinjskog svijeta (list i stabljika duhana, stabljike kukuruza, vijenac žita, kuna).
Posebnu zanimljivost čine modeli za reverse 1 i 2 kune (1941) za koje Kerdić vrlo duhovito i promišljeno iskoriščuje povezanost imena monete s nazivkom životinje koju u našim krajevima nalazimo na novcu još od srednjeg vijeka (slavonski banovci) te koja je poradi vrijednosti krzna bila oduvijek pose cijenjena. Tade Smičiklas u djelu Poviest hrvatska (I), Zagreb, 1882, na str. 296. govoreći o novcu spominje da su tri kunine (krzna kune vrijedile kao 1 funat zlata, odnosno 1 veliki carski (bizantski) dukat.
Kune su uvijek date u pokretu, naglašena je njihova kontura, a čistoću im volumena nadopunjavaju dodatni elementi kao što su brojka i naziv monete. Uz kune susrećemo u nizu kombinacija s hrvatskim grbom vijence od žita i pletera.
Likovni rječnik kojim se koristi na skicama za novac uz navedene primjere katkad je nadopunjen prikazom ptica, ribe, grozda, poljodjelskog alata (zanimljivo rješenje na skici za 20 dinara 1947/48) i sl.
Motiv koji izvodi na novcu ponekad obraduje i na medaljama što oprimjeruje prelja-akt (oko 1938) i žetelica-akt (1918?).
Iako je relativno mali broj Kerdićevih skica za novac bio prihvaćen i realiziran, ipak su mnoge te skice medu numizmatičarima bile poznate, jer ih se moglo susresti na probnim otkovima ili su pak posrijedi bili brončani odljevi koji služe kao osnova za naknadnu redukciju.
Veliki dio skica, međutim, sačuvan je samo u obliku originalnih sadrenih modela te se čuvaju u zbirci medalja i plaketa Gliptoteke HAZU.
Nadamo se da će prvi puta javno izložene, omogućiti potpunije sagledavanje razvoja hrvatskog novca u cijelosti.
Veće slike skica, pogledajte ovdje.
Autorica: Vesna Mažuran-Subotić
Izvor: Roje-Depolo, Lidija i Mažuran-Subotić, Vesna, Ivo Kerdić – Retrospektivna izložba, 1993/1994
It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!
Post je objavljen 28.11.2006. u 17:07 sati.