Shirley je spremala po kući jer joj je mama radila. Inaće joj je ona uvijek pomagala jer nikog više nisu imale u ovom gradu. Bila u 3 sata popodne i njena mama Margot fratila se doma, ali uz pratnju. Ona je imala crnu valovitu kosu i smeđe oči. Kod njih je došao isto neki muškarac od nekih 36 godina. Imao je smeđu kosu i zelene oči.
-Shirley, ovo je moj šef Walter. –predstavila joj ga je.
-Drago mi je! –pružio joj je ruku.
-Također!!! –nasmiješila mu se. –Napravila sam ručak, pa ću sad spremiti stol. I vi ćete ostati na ručak?
-Da, i on će ostati. Idem se samo presfući!
Shirley i g. Walter su se raspričali i cijelo vrijeme smijali jer su oboje bili simpatični. Njena mama je bila jako sretna kad se vidjela da se slažu, pa je rekla neku vjest svojoj kćerki.
-On je moj dečko!
Shirley je ostala, a Walter se bojao njene reakcije. Tada se ona nasmiješila i rekla kako joj je drago da je mama napokon odlučila krenuti dalje nakon tatine smrti i da se nada da će biti sretna s njim.
Kad je Freddy došao po Celiju rekli su mu da daje za jesti klokanu. Otišao je kod garaže i vidio ju je. Bila mu je jako slatka dok se brinula za jadnu i malenu životinjicu.
-Zaboravila si da sam danas u 6 morao doći po tebe ili si samo htjela da te potražim?! –zezao ju je.
-Nije još 6, ako te baš zanima! –okrenula se prema njemu. –A ti si sigurno došao vidjeti Mikija!
-Znaći, sad je službeno tvoj?
-Nikad nisam rekla da nije moj! Želiš li ga pridržati?
-Može!
Celia mu je pružila malenog klokančića i on mu je davao za jesti iz bočice. Djevojka mu se počela smijati.
-Što je tu smiješno?!
-Ma ništa! Čudan si kad si tako... ozbiljan i nježan!
Freddy je pomalo porumeni, pa mu se ona još više počela smijati. Nakon što su stavili spavati Mikija otišli su na obečano mjesto. Nije ni slutila da ju je odveo kod koala, malenih životinjica koji dolaze iz Australije. Kad ih je vidjela bila je presretna. Mazili su se kod nje, a Freddiju je bila drago vidjeti ju kako se smiješi.
Iduči dan Ruby se svađala sa svojim mlađim bratom od 7 godina. On je imao smeđu kosu i zeleno – plave oči.
-Nećeš ići vani dok ne pospremiš ovaj kaos!!! –vikala je Ruby.
Po cijeloj dnevnoj sobi bili su autići, motorčići i kamiončići.
-Kasnije ću! –ponavljao je već 10 minuta.
-Stephan, rekla sam ti da odmah to počistiš!!!
Kod kuće je došao njihov najstariji brat od 18 godina. Imao je crnu kosu i zelene oči. Ruby i on bili su dosta slični po izgledu i karakteru.
-Oke, što se ovdje među vama događa?! –prekinuo ih je.
-Ja želim ići vani, a ona mi neda! –ljutio se Stephan.
-David, pogledaj šta je napravio od dnevnog!!! Ne može ići vani dok ovo počisti jer mi se neda čistiti svaki dan za njim!
-Idi vani, ja ću počistiti! –rekao mu je brat.
Sestra je ostala otvorenih ustiju. Nije mogla vjerovati da ga je brat samo tako pustio da izađe vani i onda je on išao kupiti igračke.
-Zašto me tako gledaš?! –začudio se.
-Kako si ga mogao pustiti?! –upitala ga je. –Postalo je razmaženo derište jer uvijek mi radimo za njega.
-Ima samo 7 godina. Pusti nek uživa malo! Znam kako je nama bilo kad smo stalno morali čistiti.
-E, upravo to! I on bi se trebao naučiti. Ja više ne čistim za njim! Nema šanse! Niti luda!!!
-Ruby...
-A – a! Nema više „Ruby, možeš pospremiti ovo?“, „Ruby, možeš pospremiti ono?“. Eeee, pa Ruby se sad ide spremiti jer ide vani i ostat će još dugo! Pa ćemo vidjeti kako će Ruby raditi tuđi posao!!! –dok se ona ljutito penjala prema sobi brat joj se smijao.
Kasnije se našla s prijateljicama u „Ocean pride“. To je bio kafić na moru odmah kraj plaže gdje su se one kupale, a dečki surfali. Unutra je bio napravljen tako da se osjećalo kao u predivnim dubinama oceana. Imali su velike akvarije s ribicama svih boja i veličina. Cure su se raspričale i nasmijavale da su zaboravile kako su se trebale več odavno naći s prijateljima.
Post je objavljen 28.11.2006. u 15:16 sati.