Pregled posta

Rim 1,16 i Rim 8,28

stidimo li se mi ponekad Evanđelja (Rim 1,16) ili svjedočimo vjeru svojim životom?
prije nego sam otišla u Opatiju mislila sam da sam užasno slaba u vjeri, da neću izdržati kušnje i da će mi biti teško svjedočiti za Gospodina ali, naravno, prevarila sam se jer Gospodin je dobar i neće dozvoliti da nosimo teret veći nego što možemo....
nisam mislila da će me napustiti ali sam se bojala..... kako ću ja izdržati kilometrima udaljena od obitelji, od Agapa...... kolika mi je to samo bila kušnja..... ali hvala Mu što me nije napustio i hvala Mu što sve okrene na dobro onima koji Ga ljube (Rim 8,28)!!

"Ne stidim se, uistinu, Evanđelja : ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje." (Rim 1,16)
ovaj citat sam stavila jer sam dolaskom ovamo često "prikrivala" svoju vjeru, nisam ju njekala nego samo nisam pokazivala, no jedno veće sam otvorila Novi Zavjet i pogledala točno u ovu rečenicu i shvatila sam da me Gospodin opominje zato što Ga ne svjedočim..... odlučila sam to promijeniti i odlučila sam započeti Evangelizaciju sa svojim cimericama, tako da sam im pričala o svemu dobrome što mi je Gospodin dao u životu...... i još im pričam, i neću prestati nikada!!!
nakon što sam hrabro izrekla svoje stavove i nakon što sam ih odlučila opominjati kada psuju, kada sam hrabro odlučila pokazati im pravi PUT, ISTINU I ŽIVOT tada mi je Gospodin pokazao da ni on mene nije napustio.... tada mi je pokazao da postoji zajednica koja će me prihvatiti radosna srca.... tada mi je pokazao da On sve okreće na dobro onima koji Ga ljube (Rim 8,28) i upravo sinoć na kavi nakon sureta mi je pokazao da nisam slučajno upoznala te ljude, pokazao mi je kako će oni imati važnu ulogu u mom životu, pokazao mi je kako mi je mjesto s njima..... pokazao mi je da stvarno mogu imati povjerenje u svakog od njih baš kao i u Agape, pokazao mi je da su me oni spremni zagrliti kada mi je to potrebno, da su spremni smijati se kada mi je smješno..... hvala Mu na svemu što je učinio za mene, hvala Mu što je tako dobar i drag.... često mislim da nisam zaslužila toliko koliko mi daje, jer stvarno mi daje puno u životu!
sada mi suze naviru na oći od sreće kako sam upoznala drage ljude i kako sam se sinoć napričala sa dragim osobama (radi se o nekolicini tog društva, zapravo radi se "samo" o 2 cure i jednom dečku)
toliko mi je bilo ugodno u razgovoru s njima da nisam željela otići..... toliko volim razgovarati s njima da poželim da se vrijeme zaustavi....
SLAVA ISUSU I HVALA MU DOVJEKA!!!!!
volim vas dragi moji blogeri, i tako mi je drago što se ovdje mogu sastajati s vama i što vam se mogu povjeriti.... čudni su putevi Gospodnji!!!!!


imam maleni poklon za vas:

da samo čujete kako Kumi to pjevaju..... odlično zvuči!


eto to je sve.....
šaljem vam i vam!!!!!!

volim vas......Barbara
(a zašto ne postoji neki smailić koji izgleda kao ovčica ?????)






Post je objavljen 28.11.2006. u 14:37 sati.