Marketing
Pisaci
Radni stol mi je u kaosu , i razmišljam o tome kako će mi užasno postati opet kada prestanem uzimati Metronidazole. Isključen sam od svega. Ne osjećam ništa prema nikome, teško se nerviram i mnoge me stvari više ne diraju. Letargično se krećem, čak nemam ni volje urediti svoj radni stol iako znam da me iritira nedostatak slobodnog prostora na njemu. Nemam gdje staviti papire, nemam gdje posložiti olovke, zgurati laptop. A, posao se naravno gomila. Sve traži jednaku pažnju od mene, i svemu se moram posvetiti. Ako radim jedno, onda drugo pati. Ako radim drugo, onda ovo prvo pati.
Shvatio sam da imam problema sa određivanjem prioriteta. Sve mi je jednako važno, ili jednako nevažno. I, ništa me pretjerano ne dira. Sve što iziskuje imalo veći trud odbacujem i bježim od toga. Poput veza, obitelji, prijatelja, društveni život. Ja sam samotnjak iz lijenosti. Previše mi je naporno među djelovati sa ljudima. Sam, plačem u svojoj sobi nad sudbinom koja me je zadesila. Ne shvaćam da sam si sam kriv. Da sam ja to u biti želio i da ne bi trebao žaliti za tim, već likovati, skakati od sreće.
Zbunjen sam. To mi je valjda sudbina da se uvaljujem u situacije koje ne shvaćam. Preljubi, promiskuitet, homoseksualnost, droge, nasilje. Igram se sa tim stvarima poput djeteta, ne shvačajući da će se prije kasnije dići i ugristi me. Za lice, jer mi je ono najvrednije što imam. A, život udara tamo gdje najviše boli.
Ja sam tašta, egoistična, arogantna, neodgovorna i djetinjasta osoba. Ja sam šovinist, seljačina, ušljivac, nitkov, silovatelj, nasilnik i ... i.. ne mogu se sjetiti više što sam još. Ali, to je najvažnije. Ja sam loša osoba koju je najvažnije što prije iz svoga života izgubiti. Nikako pronaći. Definitivno izgubiti.
Loše se osjećam. Jedva sam se do koturao do posla. Jedva sam uzeo papire u ruke i počeo ih sređivati. Pred očima mi se magli, i već danima nemam apetita. To nije dobro , zar ne? Ne znam. Ništa ne osjećam. To je dobro. Ne osjetiti ništa je najveći cilj kojeg čovjek može postići. Svi bi smo trebali težiti tome. Zamislite , život bez emocija. Bez patnje, nadanja, ljubavi i mržnje. Svi smo izgubljeni u njima. I, nitko se ne zna nositi s time. Dolaze nenajavljene i neočekivane. Nismo pripremljeni za njih, ne znamo što je dobro, a što nije.
Ništa nije dobro. Svega se moramo riješiti. Volio sam, i trudio sam se. Bio sam zlostavljan zbog toga, zajebavam, i povrijeđen. U životu sam nailazio na loše žene. Zle žene kojima sam dozvoljavao da me zlostavljaju. Ili nisu bile zle. Bile su obične , dobre djevojke, a ja sam bio naj zli , onaj iskrivljeni i pokvareni. Ja sam bio kriv za sve što se je desilo. Da, to će biti to. Ja sam bio kriv, nema drugog objašnjenja. Ja sam kriv. Samo ja. Kukavički bi bilo ikako drugačije.
Ovaj sam post napisao u cijelosti on-line. Koristio sam Googleov najnoviji servis Writely, kojeg sam ovom prilikom odlučio tesitirati. Servis mi trenutčno izgleda dosta uredu. Tekst je moguće urediti kao i u bilo kojem tekstualnom procesoru. Posjeduje mogućnost snimanja radova u Microsoft Document formatu, Open Office formatu, PDF-u, RTF-u i zippanom HTML. Moguće je i na ekranu dobiti i prikaz HMTL koda cijelog teksta. Writely omogućuje svojim korisnicima da napisani tekst direktno pošalju u svoj blog (uslugu na žalost nisam mogao namjestiti za blog.hr, ali moguće je to napraviti za Blogger , blog serivsa u vlasništvu Google-a ), što mi je veoma zanimljiva funkcija.
Jednom napisane tekstove je moguće kontrolirati za pravopisne pogreške uz pomoću Googleovog Spellchekera, koji ima ugrađeno u sebe i podršku za Hrvatski Jezik. Na žalost , nije pretjerano dobar. Ali, ima ga ipak što je veliki plus za njega. Ja ne mogu zamisliti rad u procesoru bez Hrvatskog spellchekera.
Najzanimljivija funkcija ovog Googleovog servisa jest mogućnost istovremenog rada više korisnika na jednom dokumentu. Meni je to zanimljivo jer sam nedavno razgovarao sa Crvenokosom oko mogućnosti zajedničkog rada na jednoj prići. Budući da oboje živimo u drugim gradovima, ova bi nam usluga olakšala takav rad.
Post je objavljen 28.11.2006. u 13:46 sati.