Neki put, kad me zatrpaju nemogućim misijama i nemogućim zadacima, a ja ih korak po korak i malo po malo riješavam, i balansiram na crti imeđu genijalnosti i ludila, naginjem se na jednu pa na drugu stranu, a opet ostanem na toj crti....
Neki put pomislim da sam svemoguća....
Sve stižem u isto vrijeme iako izgleda nemoguće, i stignem se još i smješkati i zbijati šale s kolegama....
Jedna i jedina... Nezamjenjiva.... Svemoguća.... Mrak.....
Neki put me svi je** u isto vrijeme.... tako je bilo i jučer.... Njih 96-ero se sjatilo na mene jednu.... Svima je bilo dobro osim meni.....
I skoro sam počela u jednom trenu vikati (kao u onom vicu) - Za cicu me uhvati! Za cicu me uhvati!
A nitko me nije uhvatio za cicu.... schmrtz....
I zato mislim da svima bilo dobro osim meni....
Jer dok me je** volim da me bar za jednu cicu drže....
Post je objavljen 28.11.2006. u 12:41 sati.