Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/polinik2

Marketing

Homeward Bound

Našla sam cimericu,doseliti će se za 2 dana. Curu sam znala još iz Hogwartsa,mislim da je mlađa od mene,tek je sad završila Hogwarts. Zove se Friolla,ne mogu se sad sjetiti prezimena....
Uglavnom,posvetila sam se,kao prava domaćica obavljanju kućanskih poslova. To mi,naime,nikad nije išlo jer sam na svoju žalost uvijek dobila sve što sam htjela servirano na pladnju. Ovo mi je prvi put da živim sama... Onda si razmislite o mojim jadnim pokušajima da stavim zavjese,ili čak nešto skuham.
Nakon mukotrpnih pokušaja obavljanja svega ovoga svim mogućim čarolijama koje mi kao za peh nisu uspjevale,odlučila sam da mi treba muški štapić rofl. Pozvala sam Keiru i Seamusa da dođu malo do mene da vide stan i kako sam se smjestila. Odmah na ulazu napala sam Seamusa koji je ostao potpuno zbunjen. Keira se čudila što će mi uopće zavjese u stanu (ona je na "vi" s dekoracijom) a Seamus je stalno govorio da će se on već nečeg sjetiti. Dok je on smišljao nešto opako za to,nije mi bilo druge nego poslati sovu do Jacka (baš sam bila zapela za te zavjese). Dok se i on dogegao do mene,bio je to najsmiješniji prizor koji čovjek može zamisliti. Stojimo mi svi 4 ispred velikog prozora i zurimo u njega kao da se divimo.Iza nas su bile zavjese i ona neka daska koja se mora prikucati iznad prozora da se na to stave zavjese. Dok smo mi tako nesposobno buljili u to,daska je odletjela do zida,prikucala se a na nju su se elegantno posložile moje zavjese. Okrenula sam se i iza sebe vidjela Michaela,moh prvog susjeda. Nasmijala sam se i kroz olakšanje rekla: "Joj,hvala...Mi tu već pol sata pokušavamo pa ništa..."- i on se nasmiješio pomalo usiljenim smješkom ne pokazujući zube: "Ma nema na čemu,nije to ništa prekomplicirano,čovjek se svašta nauči kad živi sam".
"Istina,ali ne možeš si pomoći kada su ti svi prijatelji nesposobnjakovići"-ta moja rečenica (koju sam rekla kroz smijeh) podigla je buku jer su me odmah svi troje napali. Keira je uvrijeđeno povukla Seamusa za sobom i izvukla ga iz mog stana na hodnik. Tamo se čuo samo prodoran vrisak i Keirine riječi: "Bježi!"-naime,Michaelov bijeli štakor je jurio po cijelom hodniku. Michael ga je samo jednim trzajem štapića ulovio i stavio si ga na rame. Moram priznati da mi se to gadilo... Keira je bila fascinirana i potpuno je zaboravila na svađu koja se dogodila par trenutaka prije.
Jack se zapravo nije ni naljutio,njemu je cijela situacija bila smješna...
Eh,da...Tako sam ja dobila svoje zavjese... Bila sam ponosna na svoj stan.Sad mi je preostalo samo pričekati Friollu da se divi smijeh...


Post je objavljen 28.11.2006. u 10:44 sati.