Marketing
Jules Verne ponovo hara!
Početkom dvadeset i prvog stoljeća gotovo je svaki stanovnik razvijenih zemalja na planeti imao svoj mobitel. Godine 2005. postalo je tehnički moguće, a godine 2010. i ekonomski svakome dostupno da aktivira uslugu stopostotnog pokrivanja. Usluga se sastojala u tome da mobitel koji je svatko imao uza se neprekidno prenosi zvuk i sliku na drugi, ovlašteni prijemnik. Uobičajilo se i da signal istovremeno ide do snimača kod kuće, na kojemu je ostajala snimka svega kroz što je nosilac mobitela prolazio posljednjih dvadeset i četiri sata, zlu ne trebalo.
U početku je usluga korištena iz sigurnosnih razloga da bi se spriječile ili smanjile otmice djece iz bogatih obitelji i vrhunskih menadžera značajnih kompanija, ali su uskoro nađene i druge primjene. Profesori su koristili uslugu da bi otklonili ucjene o seksualnom napastvovanju studentica na ispitima u četiri oka u kabinetima zatvorenih vrata, roditelji su nadzirali da druga djeca ne maltretiraju njihovo dijete, službenici su koristili uslugu da bi se zaštitili od mobinga… Uvriježilo se da su muškarci nosili svoje mobitele u džepićima na prsima iz kojih su objektivi kamere virili kao nekoć ukrasne maramice, a žene su imale objektive i mikrofone u broševima koje su mijenjale u skladu s garderobom ili često nosile i po nekoliko njih u naušnicama i drugom nakitu.
Usluga je uskoro postala najkorišteniji dio standardne ponude davatelja telekomunikacijskih usluga kada su ljubavni parovi u početku veze, kada je sve idilično i euforično, uz srednjevjekovni običaj zamjene prstenja počeli i ovlašćivati jedan drugoga na međusobno stopostotno pokrivanje. Jednom kada se takvo međusobno nadziranje uspostavi, a veza se ustali, teško je objasniti onom drugome da bi se željelo prekinuti sa neprestanim nadzorom.
U takvim okolnostima Georgor Rutzum je razvio posebne procedure sastajanja s ljubavnicom. Sretna okolnost bila je da je imao kancelariju samo za sebe, a ona je radila u istoj zgradi. S tajne e-mail adrese poslao joj je poruku da dođe znajući da su slova na ekranu presitna da bi se mobitelom mogla pročitati. Zatim je ustao od stola i prišao prozoru kao da se zadubio u pogled s dvadeset i drugog kata. Napeo je uši i čuo je kada je ljubavnica ušla i tiho zatvorila vrata, pratio je i njezine jedvačujne korake po debelom tapisonu i okrenuo se tek kada je bio siguran da se smjestila pod pisaći stol. Tek tada se vratio stolu, sjeo u ugodnu tapeciranu radnu stolicu i privukao je toliko da je prsima upro u rub radne plohe. Objektiv kamere je sagledavao samo tastaturu i ekran pred njim, te ostali uredski pribor po stolu. Prihvatio je neke papire kao da ih pažljivo čita, što je i obje njegove ruke učinilo vidljivim. Osjetio je kako mu ljubavnica klečeći između koljena raskopčava hlače. Morao je suspregnuti uzdahe kada je unutrašnjost njezinih toplih vlažnih usta obujmila njegov najosjetljiviji dio, a zatim se prepustio uživanju. Za svaki slučaj pustio je i neku muziku da prikrije eventualne jače šumove. Svega u jednom navratu je gurnuo samo jednu ruku pod stol na nekoliko trenutaka, da joj pridrži tjeme dok je svršavao da ne uzmakne, ali to je udaljeni promatrač mogao protumačiti kao da se počešao. Sve to ga je ispunilo višestrukim zadovoljstvom. Pored posjete nadzemaljski vješte i požrtvovne ljubavnice bio je uvjeren da Simon i Ivan, da su u to vrijeme pratili što se zbiva ili čak da pregledaju pohranjenu snimku kod kuće, ne bi zamijetili išta sumnjivo.
Kad je ljubavnica jednako obazrivo otišla, uspostavili su privatnu chat-vezu i još dugo izmjenjivali riječi prepune nježnosti.
Post je objavljen 28.11.2006. u 12:12 sati.