Čudan i depresifan u zadnje vrijeme...
Ništa mu se više neda...
Nemože više izmišljat gluposti...
Tužan zbog toga...
Cijelo vrijeme leži i bulji u strop.. i sluša for my pain...
Treba nekakvu promjenu...
crni i zgužvani,
ali opet,
vidi se da sam poster...
A možda sam ipak plakat?
Ma nisam,
vjever bi znao da jesam...
Ali vjever mi ništa nije rekao...
Morat ću ga pitat....
Samo mi fali doza normalnosti...
Marinela mi je pošarala cijelu ruku.. nisam imala snage za uzvraćanje udarca... to me zabrinjava...
Oke, bojim se...
ljubičastom i crnom...
Ma molim te,
kantica??
Jel to potrebito?
Ljudima u Bugarskoj je...
Kao i šestar...
Nemam se sad volje natezat s njim oko toga tko je u pravu.. kad ja znam da je samnom sve u redu...
Je, jelda?
Ma je...
Znam da je...
Svi se deru...
Zapravo, svi normalno pričaju ali ih ja čujem jako čudno...
Usporeno i glasno...
Možda izgleda čudno moj pokušaj ignoriranja nečega što zapravo ne postoji...
Oke, trenutno stanje? totalna nestabilnost...
Trebam artičoku.. i rizle.. ili možda ne?
Bolje da ne....
Neću više...
Dosta je toga...
Svega je dosta...
U slučaju da puknem, ostavljam Krekeru sve kaj hoće iz moje sobe ( da, ovaj, ako uspiješ uć.. neda mi se pospremat )
Trebam hrabrost.. stvarno ju trebam...
I moram se prestat bojat...
Zašto se tolko bojim?
Svega....
I ne, neće ić u mikrovalnu...
Nikada...
Ostat će na suncu...
I jednostavno će
Postat mala nebesko plava
gljiva...
Ljuta sam....
Stvarno sam ljuta....
Imam potrebu nekog dobro izmlatit...
Neznam još točno koga...
Iako kandidata ima...
Gejefski privjesci za ključeve...
Ah, ne...
Neću opet sunce...
Smeta mi,
a ne volim nosit naočale...
Vjetar?
Vjetar je stvarno voljen...
Iskreno se ispričavam zbog ovog posta, ali sam stvarno morala... Valjda me razumijete...
Ako ne nema veze...
Ispričavam se još jednom...
Pozdrafljam vas....
Post je objavljen 28.11.2006. u 00:11 sati.