Svi smo zurili kao osupnuti u McGonagallovu,a Ron se prvi uspio oglasiti.
"Da... Da nas uclanite?" upita on slabasnim glasicem.
"Da,mislim da ste svi troje dosad nebrojeno puta dokazali da ste toga vrijdni.Cak se i Molly slaze." rece McGonagallova,i ja refleksno pogledah prema Gospodji Weasley.
Ona nije,kao sto je bilo prije dvije godine-i kao sto sam ocekivao da ce sada biti- bijesno protestirala nego nas je samo ponosno promatrala.To sto ti ljudi-koje ja sve od reda cijenim- misle da smo tako zreli i pouzdani da bismo mogli postati clanovima Reda ulijevalo mi je snagu,ali i malu nesigurnost.
Ako postanem clan Reda Feniksa,morat cu McGonagallovoj reci o Horkruksima,za koje sam obecao Dumbledoreu da cu reci samo Ronu i Hermioni.
Tu je pocela ogorcena bitka;da ili ne?
Moja razmisljanja naglo je prekinula McGonagallova.
"Dakle,sto kazete?" upita ona.Ron je vec poceo ushiceno otvarati usta ali ja ga odlucno prekinuh.
"Razmisliti cemo.Reci cemo vam sutra kad se prvi put vidimo." rekoh i znacajno pogledah Rona i Hermionu.Oni shvatise mig pa su mi kratko kimnuli.
"Dogovoreno." Rece Mcgonagallica. "Sjednica se raspusta.Trazim vas svih sutra,u isto vrijeme da odrzimo novi sastanak.Dovidzenja." zavrsi ona,ustane se i nestade iza vrata.
Ja, i Ron pridjemo Hermionu i pozdravimo ju,i taman kad sam zaustio da jos nesto kaze,Ron vec pocne bjesomucno pricati:
"Harry!Kako to mislis 'Razmisliti cemo'?Pa ovo nam je super prilika,uclinimo se u Red,napokon i nas neko postovao..." Tako je pricao sve dok mi nije prekipilo.
"A da ti mozda nisi zaboravio jednu malu, malecku sitnicu?" Zagrmih,a Ron napokon prestane."Jesi zaboravio na stvarcicu zvanu Horkruksi?" upitah ga,i tu njemu napokon sine.
"Ah... joj... ovaj,da,nisam zaboravio samo sam mislio... mislim..." prtljao je on i nesto nejasno grgljao,a ja sam ga opet prekinuo.
"Ne muljaj rone.Reci ides li samnom ili ne,ostalo cemo poslije." rekoh mu uz sijevanje ocima.
"Ah,ma naravno da sam s tobom stari." rece. "samo sam se mao zanio,nista vise." zavrsi on tonom isprike.
"Dobro" rekao sam mu "a,hermiona,jesam li u pravu kad kazem da i ti ides samnom?" upitah Hermionu upitno je gledajuci.
"Naravno" rece ona. " nisam ja zaboravljiva ka neki" doda prezirno gledajuci Rona.
"Pa sto,samo sam se malo zanio,nije to razlog za optuzivanje..." odvrati joj Ron.Shvatih gdje ovo vodi-u novu svadju Rona i herione-i ljut na oboje jer svakih dva dana moram slusat njihove prepirke,prije nego sto sam se uspio zaustaviti-bijesno zaurlah.
"Dobro!Nemojte opet sa tim vasim prepiranjem!Smirite se." nakon ovog,oboje su se trgnuli.Zasutili su ai su se jos uvijek medjusobno promatrali pogledima najdubljeg prezira.
"Dobro,ovako.Mislim da ce najbolje biti ovako: Sutra cemo reci Mcgonagallovoj da ne mozemo jos uci u Red jer imamo vaznijih posla.Zatim cemo cekati jedan dan kad zavrsi vjencanje Billa i Fleur i onda idemo u Godricov dol.U redu?" oboje su potvrdili kimajuci glavama.
"Dobro.Najbolje je da sada odemo na pocinak.Ako se termin vjencanja nije promijenio znaci da polazimo za cetiri dana." rekoh.
"Dobro stari,u potpunosti te podrzavam.Samo me zanima kako cu sve ovo reci maci a da ona ne poludi." rece Ron.
"O tome cemo kad do toga dodje." rekoh odlucno,iako sam,kad je to Ron spomenuo,osjetio laganu bojazan.
"Pa,idem ja onda spavati" rece Hermiona. "Imamo plan.Do Godricovog dola cemo se ili aparatirati ili cu napraviti putokljuc.Laku noc." zavrsi ona i ode na gornji kat.Ja i Ron se u cudu pogledamo-otkad to Hermiona zna napraviti putokljuc? Biosam iznenadjen,ali nisam sumnjao u Hermionu.Ako nesto zna bolje od nas,onda je to magija.
Ja i Ron smo ostali dolje jos oko pola sata govoreci o nasem putu.Ron je djelovao prestraseno,ali i odlucno.Prisjetih se njegovih rijeci na kraju prsle godine u hogwartsu:
"Uz tebe smo sto god se dogodi,Harry" to me smirili.Nisam nikome mogao rijecima opisati koliko mi znaci to sto njih imam za prijatelje.
Post je objavljen 27.11.2006. u 20:04 sati.