Pregled posta

Magla

Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad, Tvoje lice nestaje u zraku kao dim Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad. Ti si s druge strane rijeke, Polako već se mirim s tim. Magla svuda, magla oko nas, Iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas. Magla svuda, magla oko nas. Prekasno je uzaludno, Sve je dublji jaz. Tvoje usne od papira, ne osjećam ih već. Tvoje ruke izmiču k'o ispred dana noć. Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il' grubu riječ Ipak šutim, gušim srce, Mora se naprijed, dalje poć. Tvojih riječi ne sjećam se, ne pamtim tvoj glas. Milovanja tvoja još su samo dio sna. Sve što oboje smo htjeli odavno već je iza nas, U tom moru sivih lica Uzalud tvoje tražim ja : : Josipa Lisac : Magla: :

Prvi put ove godine primijetila sam kako se magla spustila u grad. Lijeno se šuljala, osvajala ulicu po ulicu, oblačeći poznate obrise u mliječnu paučinu, skrivajući više nego otkrivajući.

Ne volim maglu. Još od doba proslavljenog Carpenterovog filma lagano mi navlači jezu u misli, plaši me pomalo ta mliječna paučina izvlačeći na površinu one najgore strahove u meni.

Znam da su ti strahovi nerazumni, no zaista volim vidjeti što me okružuje, stvarajući tako osjećaj donekle prividne sigurnosti. I znam da se treba jedino bojati samog straha, a ne onoga zbog čega strahujemo, no ova mliječna paučina mi ne da baš racionalno i realno razmišljati.

Magla svuda, magla oko nas... iz daljine jedva čujno, dopire tvoj glas

Reći će netko kako je magla romantična, mistična i intrigantna no ma koliko se trudila pronaći nešto pozitivno u njoj, to mi uopće ne polazi za rukom. Lijepo ona meni izgleda na slikama i fotografijama, snena i mirna, bez mirisa i vlage, no kad ju istinski osjetim na svojoj koži jednostavno si ne mogu pomoći i jedino što želim je zavući se u neki topli, veseli, mirisni kutak kako bi bar tako stvorila svijet u kojem uživam boraviti.

I zaboraviti sve ono što magla budi u meni, sav onaj sentiment i nostalgiju za jednim zagrljajem koji je bio lažan i umjetan, i svu onu jezu da bi takav zagrljaj mogla ponovno doživjeti. Brrrrrrrrr....

Idem ja brzo zatvoriti ovaj prozor, upaliti sva ona svjetla u stanu, upiti svu toplinu tih narančastih tonova i zaboraviti taj ružan osjećaj koji me obuzima. I veseliti se novom danu. S maglom ili bez nje, osmjeh će biti prisutan. U narančastoj boji :)))



Post je objavljen 27.11.2006. u 20:18 sati.