Pregled posta

Prođe ovaj dan

I tako ja krenem danas u školu sva u strahu od ispitivanja ili ne daj bože, nekog nenajavljanog testa. I shvatila sam što sam zaboravila napraviti: napisati lektiru! Još jedna jedinica! Božanstveno! U ovih nekoliko mjeseci škole sam dobila jedinica koliko nisam tijekom 10 godina školovanja (od 1. osnovne do 2. srednje), sveukupno imam 4 topčine koji samo čekaju da ih moja stara vidi. Zapravo, neke je već vidjela. Dobila sam jezikove juhe da prehranim cijelu zemaljsku kuglu time, naravno kad bi se to moglo.
Frendica Maja je nakon škole došla k meni. Baš smo se lijepo popričale tj. uglavnom sam ja pričala a ona je davala komentare. A jesam blesava!
E moram prepričati događaj dana. Treći sat imamo matematiku i moja se pametna sestrična Ana, s kojom idem zajedno u razred, sjeti da bi mogle ona, Dolores, Neda, Romana i ja na kavicu u obližnji kafić. Profa nas je pustila i mi odošmo. Pile smo kavice i pričale o svemu pomalo, a kakve bi mi bile ženske da malo i ne potračamo!
Kad eto, zvoni za veliki odmor i kafić se napuni dok bi reko KEKS. A došao je i ON, u pratnji zajedničkog nam druga Vladimira (Pecana, Krmka, kako hoćete). Baš kad je ušao svira pjesma «Kralj izgubljenih stvari» Saše Matića. Moram priznati da mi nije bilo svejedno. Tako ja sjedim sa curama tamo u separeu, on me vidi niti me ne pozdravi, i to mi je neko prijateljstvo. Ode za šank i okrene mi leđa. Lijepo. Maja i ja smo pratile Romanu na autobus i opet sam ga srela. Ništa. Dobro.
Popodne sam napisala lektiru, to mi je oduzelo svo vrijeme.
Prala sam kosu i ajd idem ja okupatti svog mačka. Tutnem ja njega u kadu, uključim tuš a on zbriše, ja za njim. Lovih ga tako po cijelom stanu dok mije pobjegao iza peći gdje ga nisam mogla dohvatiti. OK, odem ja nazad u kupatilo, i čim sam zatvorila vrata, čujem njega, trči. Opet ja van, opet njega u kadu, opet on zbriše, opet ja njega lovih, opet se sakrije, opet niš. Dobro, obavit ću to drugi dan. Sad se skriva od mene i ulizuje se staroj.
Moj najbolji frend Frka i ja danas smo opet lijepo razgovarali i o mojim i njegovim problemima tako da mi je odmah lakše znajući da i drugi imaju problema a ne samo ja.
Sad da budem potpuno iskrena: Nakon svega što mi se dogodilo s NJIM još nešto osjećam prema njemu, premda je sad to slabijeg inteziteta nego prije. Zapravo, mislim da ga još mogu voljeti, ai mogu mu biti i prijateljica. Premda manje mislim o NJEMU, ipak postoji još onaj osjećaj da srce zatreperi kad ga oči vide. Al kad ON to ne zna cijeniti, dobro, s tim se moram pomiriti i idem dalje.