Marketing
Danas sam tužna.
It's not always true that time heals all wounds
There are wounds that you don't wanna heal
The memories of something really good
Something truly real, that you never found again
There are wounds that you don't wanna heal
The memories of something really good
Something truly real, that you never found again
Godina je prošla, ljubavi. Godina dana otkad sam svojim usnama prvi put dotakla tvoje. Pamtim kako sam daleko od svih, uz jedva zamjetnu glazbu koja je dopirala do nas, u jednoj hladnoj noći ukrala tvoj prvi poljubac. Sjećaš se? Kako je sve bilo neplanirano, spontano, pomalo nespretno, slatko... Kako smo se smijali, a smijeh je odjekivao između betonskih zidova. Ja se sjećam. Sjećam se kako su mi sva osjetila bila ispunjena tobom. I sjećam se kako sam drhtala od hladnoće, a ti si me grlio toliko snažno da mi je zastajao dah... Pamtim svaki taj trenutak jer od tada ti živiš u mojim mislima. U mom srcu. U svakoj mojoj pori. U meni.
Sada često poželim da se taj divni trenutak ponovi. Znaj da još uvijek gorim od želje da budeš pokraj mene, da te još jednom mogu dotaknuti...Ti si za ovo vrijeme postao kralj mojih snova, idol mojih neostvarenih želja...
I svašta smo prošli u ovih godinu dana. Upoznao si me na način na koji nitko nije. Znao si moje želje, moje snove, moje strahove... Znao si kako dišem. Vidio si me nasmiješenu, isto tako, vidio si me i uplakanu. I ja sam tebe vidjela uplakanog. Kako sam te zavoljela tog trenutka... Kad si se otvorio prema meni... Nisam tada znala, ali bile su to lažne suze. Predobro si glumio. I puštao da moja ljubav raste. Znao si da ćeš me slomiti, ali nastavio si svoju predstavu. Ona se bližila vrhuncu, a moja je ljubav postajala sve većih razmjera, obavila me svojim rukama, više mi nije dopuštala da dišem...
I slomio si me. Ono malo krhko biće koje je čučalo u meni... Ono nježno stvorenje koje si sam stvorio... Pokušao si ga ubiti. Ipak, ono nije mrtvo. Ranjeno, nemoćno, da... Ali živo. Još je uvijek u meni. I žudi za tobom. Ali ti ga ne čuješ. Ja sam ona koja ga svaku noć sluša kako plače za tobom, koja osjeća vrele suze na svom licu...
Sve to toliko boli, ali nisam spremna odreći te se. Na neki bolestan način, ja volim tu bol. Jer ona mi daje do znanja da volim. Nisam ju spremna pustiti... Ne još... I oprosti što ti ovako poniznim riječima pišem ovo pismo, ali moja ljubav prelazi granice svih ljudskih osjećaja i htijenja...
Post je objavljen 27.11.2006. u 12:43 sati.