Nad Zagreb se jutros nadvila gusta magla. Predivno kako nas jedan prizemljeni oblak može zaštititi od okoline. Od strahova i prijetnji. Razočaranja. Izgubljenosti i samoće. Jer pogled u daljinu često mi uzrokuje takve osjećaje. Ovako je sve nestvarno. Još kad bih se mogla odlijepiti od ovog virtualnog pogleda u daljinu.
I kada bih mogla pogledati unatrag i biti zaista zadovoljna svojim životom, tragom koji sam ostavila. Ponekad ugasli mladi životi puno više ostave za sobom, nego oni ugasli u starosti. Makar, puno je lakše napisati iz toga izvučenu pouku, nego je živjeti.
Za kraj jedno pitanje za vas: