(tek predpraktikumski osvrt na prošli vikend i razloge što su kutovi mojih usana već dugo podignuti gore)
jer je divno usnuti držeći nekoga za ruku.
sanjati sivilo i tugu Najljepšeg grada, osobe kojih nema i strah, a onda se probuditi i samo sklupčati uz Njega, osjetiti zaštitničku ruku oko sebe i mirno nastaviti noć.
(nekad se pitam kako ikad mogu zaspati sama...)
jer je divno zalijepiti na zid crtež petogodišnje djevojčice i pustiti neiskvarenu naivnost da isijava s tog zida.
jer je divno naći malo vremena za lijeno meškoljenje u krevetu i vruću jutarnju kavu.
jer je divno znati da ćeš uskoro vidjeti i začuti glasan smijeh kolega i kolegica i prijatelja...
jer je divno znati da svakim danom rasteš i jačaš i da si sve spremniji na izazove života, koji nekad neće biti ni lijepi ni lagani, ali uvijek će biti -izazovi.
Post je objavljen 27.11.2006. u 12:02 sati.