Evo za početak da stavim jedan vic koji mi je uljepšao jutro:
I žene su ljudi...
Stigla nova grupa žena na nebo, svi stali u vrstu pred Bogom i Svetim Petrom i ovaj drugi zapovijedi:
"Sve žene koje su prevarile muža, neka istupe korak naprijed."
Sve tako uradiše osim jedne koja ostade na mjestu.
Tada Bog reče Sv.Petru: "Idi, provjeri, da ova nije možda gluha !?!"
mislim da, a čak mogu reći i da sam sigurna, je ovo smislio neki muški, pa neka se vesele........
Nisam pisala cijeli tjedan, pa evo da vas izvjestim kako je prošao......znam, znam da vas to možda i ne zanima, ali ja ću ipak ispričati!!!! .....hi hi hi hi
U principu tjedan je prošao uobičajeno, posao, kuhanje, ples - eh to su mi dva najdraža dana, dobro se preznojimo, svaki put sam uvjerena da sve gore plešem, ali uz veliku nadu da će biti bolje.....najdraže mi je poslije kada odemo na cugu, imamo svoj kafić gdje nam ostave rezervitano 3 stola za cijeli ekipu...mislim da konobar već zna šta tko pije: neki crni čaj, neki od mente, a pravi od hmelja.
Najbolja prijateljica je operirala koljeno, odnosno svoje pohabano zamjenila novim i sada je sretna jer više ne šepusa. Inače, njen artritis koji ima već 19 godina je učinio svoje na zglobovima, a eto na sreću, da to tako kažem, neki se mogu zamjeniti. Bila je hrabra i optimistična, čak je rekla da će staro tražiti da joj daju za pesa....luda je i zato je jako volim.....inače je čovjek na stotu!!!!!!
Onda je bio koncert radija 101....ne, ne, nisam ja išla.....ne, već sam predložila kćeri, obzirom da je štrajk i ne moraju ujutro u školu, da ode i neka se malo pozabavi, bile su dobre grupe a inače stalno slušam 101 pa je meni osobno taj koncert drag. I tak ona se dogovori s frendicom i dogovor je da je mi čekamo oko 11 na stanici da ne ide sama doma.....i mene je malo zažveglalo kada sam pomislila na gužvu koja će biti, ali opet si milim, ma neka ide, neće se ništa dogoditi. Ali kada sam rekla mužu da Tara ide na koncert, on je dodao ulja na tinjalu vatricu u mom želucu: Joj, pa neznam, danas sam baš puno čitao o tom manijaku, pa ima ih i više u zg, crna kronika puna nekih luđaka......Jebate, crnjak se već pri prvoj riječi počeo vrtiti u mojoj glavi.......manijaci, luđaci, očeš one koji piju, drogiraju se, prebrzo voze tatine velike aute, pedofili.......onda sam rekla sebi i mužu DOSTA. Pa kada bi čovjek tako razmišljao, nebi nikada pustio dijete niti u školu, a kamoli nekamo van. Ne treba tako crno razmišljati.....I na kraju je sve dobro završilo, ona se izvrsno provela, bila je gužva ali nisu ni oni tako mali da se neznaju čuvati i bila je presretna što sam joj to predložila, jer nije znala za to.....eto, čak sam bila i mali heroj.....
Onda su nam djeca u četvrtak navečer otputovala na svjetski kup u Švicarsku u mjesto bla, bla, nisam sigurna kako se piše pa se neću niti brukati, no znam da je to na izvoru rijeke Rajne. Što da vam kažem, jučer kada je stigla pričala je, pričala, pričala......i to mi je uljepšalo tjedan, mjesec.....jer kada vidim da mi je dijete sretno i zadovoljno, to je kao da sam ja osobno samo puta 5.
Drago mi je da su uspijeli nešto i vidjeti od grada, jer obično dođu na knap pa se svede na shoping na brzaka u nekom shoping centru, hotel i drugi dan turnir, a sada su došli ranije, smjestili se po hotelima i cijelo poslije podne proveli u šetnji. A i dok su putovali kroz Alpe, pejzaži su ih oduševili....što im vjerujemo...Taru je gradić posebno oduševio.....lijepe građevine, sve čisto, a kultura ljudi (iznenadilo ih je kako vozači stanu čim stojiš uz zebru!!!!!! toliko o tome kako naši vozači paze na to da puste pješake na zebri, kada već klinci primjete takvu razliku). Hotel im je bio mrak (osim kreveta, ali to je druga priča) samo su bili malo nezadovoljni djelatnicima, malo su im se zamjerili.
Jedino kaj su se požalili kako je Švica skupa, bili su šokirani koliko su potrošili le na klopu.
Drugi dan su išli na turnir koji je bio isto super, jedino im je bio bad plesati na pozornici koja je relativno mala, pa su se bojali da ne padnu ili da nekoga ne lupe, jer ih je po 5 parova odjednom plesalo, a svi "mašu" nogama sve u šesnaest. Naši su bili svi super, a tarić i matija 18. Ja im kažem samo BRAVO! a još mi je draže kada mi tara kaže kako je plesala s guštom i kako joj je drago da su postigli dobar rezultat. Parova je bilo cca 70, pa stvarno se ne može reći da je rezultat loš. Uostalom, njih dvoje pleše malo više od godinu dana!!!!!
Ali još je bolje druženje na tim turnirima......muče se malo s konverzacijom, no ipak se na kraju sporazumiju......ma divota.....
Uglavnom, sretno su se vratili, s puno slika, doživljaja, priča.......
A za to vijeme dok su oni bili tamo, mi starci smo ružili po Zagrebu, odmarali, i ipak malo patili te jedva čekali da se klinci vrate. Našoj dragoj ¨Kantici¨, kako ju zovemo od milja, je bio imendan i ročkas pa smo to naravno proslavili i prefino se napapali....svaka pohvala kuharici!!!!! a i onoj kuharici koja je pekla kolače!!!!!!
Nama je jedino malo pokvarilo raspoloženje što nam je krepao naš metalni ljubimac na 4 kotača, pa se čovjek tak osjeća ¨nepokretno¨. Grozno kako se naviknemo na to čudo....još više ljuti što moraš pljunuti hrpu love za servis!
Post je objavljen 27.11.2006. u 09:07 sati.