U petak smo imali promociju na faxu. Prema pričanju drugih to bi trebao biti svečani događaj na nekakvoj razini kulture. A bilo je sve samo ne to. Iživcirala sam se do bola.
Toliko stoke nisam vidjela na jednom mjestu već dugo.
Krenimo od rodbine koja afkors, mora popratiti taj događaj. Ali unatoč uputama gdje trebaju i šta, rulja se rastrčala po prostoriji doslovno kao stoka koja je bila zavezana mjesec dana. Naravno, iako je rečeno da prva tri reda ostaju za studente tj. diplomce njih to nije puno diralo i ipak su sjeli. Malih bebača je bilo više nego u jaslicama. Mislim da vam ne moram spominjati kako su bebači neurozni i kmečavi kada im je dosadno. To je bilo lijepih sat vremena kmečave kakofonije koju je baba podebljala svojim urljanjem kada je svirala himna. Svi stoje, šute, onako kako i treba dok svira himna, jedino je babuskara sa pola tone šminke urlala iz petnih žila, što ne bi bio problem da je imalo muzikalna. Ovako je zvučala kao krava kojoj netko stoji na papku.
U pola dekanovog govora čuje se zvrndanje mobitela i jebeni hercegovac; "EEEEE, aloooo,, daaa, počeli su! Ma je, evo ja sam unutraaaa, ma daaaa, samo ti dođiiiii"! Kao da je jebeni kreten sa brda sišao! Jok pa nije! I takvih debila je bilo još nekoliko.
Idiotizam broj dva; fotografiranje! Bilo je nekoliko da kažem "profesionalaca" koji su u pokušajima što većeg ulova bili dosadni i naporni i iznad svega nekulturni povlačeći studente na svoju stranu i režeći na konkurenciju. Ali bitna stvar je ta, da ti profići mogu stajati dolje kod katedre kako bi poslikali svakog studenta prilikom preuzmanja diplome.
Ali to nije prošlo tako kako je trebalo. Jer onaj smrdljivi hercegovac je imao i prijatelja. A prijatelj je imao fotić i ponašao se kao da u prostoriji nema apsolutno nikoga osim njega. I afkors, dok je dekan držao svečani govor o tome kako smo sada akademski građani i da nam je dužnost ponašati se u skladu s time, kao i usavršavati se, taj jebeni hercegovac je stao ravno ispred njega i slikao a pri tome je i urlao (kao da je na vrhu brda) eeeeee, de se malo pomeri! eeeee, da takoooo, toooo, ostani miran" . A da ne spominjem da se bez mrvice srama gurao sa ljudima koji su uzimali diplome. Čudim se da ih nije potjerao kako bi on mogao fotkati.
Zblajhane sponzorušice sa skupim fotićima je nepotrebno i spominjati. One nisu doživljavale ama baš nikoga osim sebe i onih radi kojih su došli. Tako da se ne mogu pohvaliti sa fotkama. U svakom kadru stoji neki kreten/kretenuša koji tamo nisu trebali biti.
Ali se zato mogu pohvaliti da sam nekulturnoj gaduri tako fino zašiljila lakat među rebra da se i sada naježim od užitka.
Cijela ova priča je iz kuta pratnje, jer je Vještac bio prije mene na redu. A ne razlikuje se priča puno od one gdje sam ja u togi i ulozi diplomca.
Fino je nama teta pojasnila šta nam je činiti i uparadiramo mi unutra, posložimo se na prolaz u sredini po dvoje. Što stoku nije spriječilo da se guraju, dobacuju, viču....
Bez srama su se gurali svakih par minuta jer je uvijek netko imao nešto za reći nekome sa druge strane. Iako im je i teta dobacila ubilački pogled, a kasnije i dekan, to ih nije spriječilo.
Sat vremena sam stajala i razmišljala gdje je nestala kultura. Zar nisu mogli tih sat vremena se suzdržati i normalno ponašati. Zbilja živimo u zemlji gdje 90% ljudi nema opće kućne kulture a kamoli šta drugo.
I zahvaljujući njima, to je svečani trenutak koji ću pamtiti čitav život. Baš ću se imati s čime pohvaliti.
Post je objavljen 27.11.2006. u 09:33 sati.