Pregled posta

20. poglavlje

William i Monica su pješke krenuli prema salonu namještaja. Zezali su se putem, smijali i glulpirali. Monica se osjećala predivno. Iskreno se smijala. Nije mislila na svoje roditelje. Osjećala je kao da je našla srodnu dušu, onaj dio koji joj je falio. Nije mogla vjerovati da to može osjetiti nakon samo dva dana poznavanja jedne osobe. Ipak, William se njoj nije sviđao, njie bila zaljubljena u njega. Povezanost koju je osjećala je bila više bratska. Željela ga je bolje upoznati, znati što njega muči, ali i reći mu sve svoje dvojbe, probleme i razmišljanja. On je bio jedini dečko prema kojem je tako nešto osjećala. Željela mu je biti blizu i da zna da je njemu stalo do nje, ali nije željela njegove poljupce i nježne riječi. Htjela je da biti njegov oslonac, ali i on njen. Iako joj on nije rekao puno o sebi i svojim roditeljima, osjećala je da on ima problema i traži osobu kojoj bi to rekao.
- Što je? – stao je William i zabrinuto je pogledao.
- Ha? – trgne se Monica. – Ma nije mi ništa, samo sam se zamislila.
- Aha! Već sam se zabrinuo! – nasmiješi joj se William. – Evo, taj salon je tu iza ugla. Idemo.
- Da. Ali uopće ne znam kakvu sobu želim. Žao mi te je!
- Zašto? – zbunjeno je upita William.
- Ne poznaješ me dobro. Kada mi se više stvari sviđa, ne mogu se odlučiti. Načekat ćeš se.
- Zato ću ja biti tamo i odrediti što je najbolje. Dogovoreno?
- Dogovoreno.
Došli su pred veliki salon namještaja. Monica je zavezala Hannibala ispred ulaza i ona i William su ušli. Na samom ulazu je bio info centar. Monica je prišla i predstavila se kao nećakinja Marcie Archer, na što ju je muškarac kojem se obratila sa smješkom pozdravio.
- Ti si Marcina nećakinja? Rekla je da ćeš možda doći ovih dana. – započeo je muškarac. – Dakle ti tražiš novu sobu.
- Da.... – nesigurno odgovori Monica.
- Ok. Sada ću pozvati Catherine koja će ti pomoći da pronađeš onu koja ti najviše odgovara. Catherine! – zazove je muškarac.
- Što je Jeremy? – priđe mlada žena, vrlo lijepo obučena i blagog lica.
- Došla je Marcina nećakinja! – muškarac se obrati prijateljici.
- Zaista?
- Aha! – odgovori Jeremy i mahne glavom kako bi joj pokazao da je to djevojka koja stoji ispred njega.
- Oh, bok! Monica, zar ne? – upita Catherine Monicu.
- Da! Drago mi je!
- Pretpostavljam da si ovdje zbog namještaja za svoju sobu. Kaže Catherine, a Monica samo klimne glavom. – Dobro, pokazat ću ti neke primjere. Dođi.
Catherine je pokazivala Monici i Williamu razne sobe i razne mogućnosti kombiniranja. Na kraju se Monica uz Williamovu pomoć odlučila konačno za jednu sobu.

Sve su dogovorili sa Catherine, pozdravili se i otišli. Hannibal je bio toliko sretan što ih vidi da je zalajao na što su se mnogi prolaznici okrenuli. William i Monica su se samo nasmijali.
- A sada te vodim na hamburger. U 'Big Easy'. Najbolji hamburgeri u gradu. – nasmije se William.
- Može! Ne pamtim kada sam zadnji put pojela jedan hamburger. Baš mi sada trebaju kalorije. – uzdahne Monica.
- Odlično! Znaš li ti da si jedna od rijetkih cura koja je spremno prihvatila nezdravu hranu?
- Stvarno? Grozno je to što mnoge cure su strašno opsjednute hranom. Moja najbolja prijateljica je takva, ali ja sam navikla.
- Prijateljica iz Burdona? Tako se zove grad gdje si prije živjela?
- Da, zove se Burdon, a ona se zove Sam. Trebala bi za vikend doći kod mene pa je možda upoznaš.
- Aha. – odvrati William.
Monica mu je još puno toga pričala o Samathi i o njihovom zajedničkom djetinjstvu. Pričala mu je o Burdonu i drugim svojim prijateljima. On je njoj pričao o svom djetnjstvu i raznim glupostima koje je napravio. Stigli su u 'Big Easy', mali restoran iz velikog lanca fast food restorana. Bio je uređen u stilu pedesetih koji je svojim živim bojama podizao raspoloženje. William i Monica su naručili najveći hamburger i sjeli vani kako Hannibal ne bi moram ponovno sam sjediti vani i čekati. Njih dvoje su se odlično zabavljali, a Hannibal je drijemao slušajući njihove glasove. Nakon dobrih sat vremena su se odlučili vratiti kući. Taman su krenuli kada je počelo kišiti. Malo su potrčali na Hannibalovu radost, ali onda je počelo pljuštati i bili su prisiljeni se negdje skloniti pa su uletjeli u ulaz u jednu zgradu. To je bilo jedino mjesto gdje je Hannibal mogao ući.
Za to vrijeme Charles je vježbao. Nakon muke sa sklapanjem svojeg malog sudia napokon je dobio priliku uživati u njemu.

Vježbao je skladbu koju im je dala profesorica kada je čuo zvonce na vratima. Prestao je svirati i uputio se prema vratima. Otvorio ih je ali nikog nije bilo. Na podu je ležao papir. Uzeo ga je u ruke i počeo čitati. Lice mu je problijedio i ispustio je papir. Na papiru je napisano na kompjuteru stajalo ovo:
'ŠEFOVI SU ELIMINIRANI; ROBOVI SU NA REDU. TAJNA JE OTKRIVENA. DRŽITE OČI ŠIROM OTVORENE!'



Post je objavljen 26.11.2006. u 21:59 sati.