Marketing
Siluete proslosti
Vidjela sam tvoj pogled, tvoj pokret ruke, tvoj cvrsti profil, tvoj osmijeh koji je parao naguzvanu prostoriju, cula sam ti smijeh uprkos buci i muzici...
Zaledila sam se kao kockice leda sto su zveckale u drhtavoj ruci grcevito drzeci casu... Ostala sam paralizirana spoznajom da jos uvijek imas takvu moc nadamnom... Da su mi pred tobom noge kao dvije skuhane sparoge, a mozak kao mjehurici od sapunice...
Omamljeno sam krenula blize... i uvidjela da to nisi ti...
Odahnula sam... jer ne znam kako bi se ponasala i kao bih te opet prezivjela... A i rastuzila se jer ko zna da li cu te ikad opet vidjeti...
8 mjeseci je proslo od zadnjeg susreta... za kog nisam ni znala da je zadnji.
Tako bih te zeljela opet vidjeti, dotaci, ugrijati se u tvom stisku, zaroniti u tvom zagrljaju, utopiti u tvom poljupcu. Zelim vratiti tocak vremena unatrag, zelim da me opet zoves SVOJOM i da se nije dogodilo ono ruzno izmedju nas...
A onda sam opet bijesna na tebe i sve lazi i varke kojima si me ususkao u laznu sigurnost, i bijesna na sebe jer sam ti se tako prepustila...
Ali veceras necu da mislim o tome, hocu da se u snovima grijem vrelinom one nase nekadasnje strasti i lavom nasih emocija...
Post je objavljen 26.11.2006. u 20:28 sati.