Možda i čudan naslov za neke, možda i čudno vrijeme za mene, ali znam da će ona ovo pročitati i da ne znam hoće li znati što sam htio reći u 2 bloga prije... Nisam nikada razmišljao o tome da možda i jesam samo prijatelj kojeg dugo nije vidjela, da nam je to vrijeme provedeno u razgovoru proletjelo u tren zbog toga što nismo nikada baš tako razgovarali ona i ja nasamo... Ali iskreno vjerujem da ako nam je suđeno biti ćemo sretni, ako ne osjeća ono što sam ja osjetio proći će... kao što je prošlo i prije, ali ako je i ona to sve osjetila barem malo, znam da bi uz mene bila i mogla i trebala biti sretna... Sve dajem za ljubav za osjećaje za nekoga do koga mi je stalo jeer smatram da samo takav moževoljeti i biti voljen... ma opet sam počeo pričati bedastoće, pa možda ona i nevjeruje u prinčeve na bijelom konju?! možda si ja umišljam da sam nekoga vrijedan, a ustvari sam možda kao i svi drugi... Mogu samo reći da srcolomac nisam, ali i da mi je puno puta razočaranje slomilo srce, pa sam opet živ... a pišem o njoj, koju sam oduvijek volio i kada mi je kao klinka i išla možda na živce, i kada sam se jednom napio i pričao gluposti kada sam ju sreo, a ona je znala da sam pijan i nije mi ništa rekla, i njene velike oči tko na ovome svijetu ne bi volio?! tko se za njih ne bi borio?! znam da smo odrasli, da smo se promijenili, možda se naizgled i ne poznajemo, ali vjeruj mi sve one žene koje sam ljubio, tebe sam ljubio, i sve one ljubavi koje sam osjećao ne mogu se mjeriti sa ovom sada... Možda je sve ovo i uzalud, jer kao što sam rekao zauzeta je... i možda će me izbjegavati nakon ovoga, ali znam da bi joj pružio svu ljubav svijeta i poklonio sunce, i mjesec i zvijezde, a da li je ona spremna to preuzeti, tko zna... ah nitko ništa ne zna... krhko je znanje.. moj Cesariću... i da završim, nakraju se odam o svemu tome...
kako ide ona od Kamova: "krvca joj obliše sisu..."
kako se samo sjećaš toga?...
strašno...
i kada sve ovo pročitaš, pročitaj ponovno i pravi se kao da to nisi pročitala, jer se bojim da ako sve ovo nije onako kako bi ja htio da bude, da ćeš se uplašiti i pobjeći, otići daleko, a to ne bih htio da te izolira od mene... ja nikada nisam brzao, nisam ništa učinio, a da nisam dobro razmislio, i sada sam otkrio ovdje nešto što sam davno trebao ti reći, ali nisam... oprosti bio sam pre, pre, pre mlad...
Legici
Kad oči zaklopiš
dal nekad na me pomisliš
bar na tren...
Bili smo nekada
samo tuđa lutkica
za ples...
a sada sklopi okice
i pripremi usnice
da ljubim te
da grlim te
i ne puštam nikada...
jer kada na te pomislim
ja sve zaboravim
bar na tren...
E, moja ljubavi
Neću se kajati
ako i ne voliš kao ja...
Jer znam da dosta je
sve što ostaje iza nas...
tada ću ljubiti
i tebe gubiti
u snovima...
a ti ćeš voljeti
njemu se predati
zauvijek...