Zbrkane misli
Gdje su nestali oni naši pogledi
Gdje su nestali oni naši osmjesi
Svijet je postao kompliciran
Iako mi to nismo htijeli
Život je postao teži
Iako se mi na to nismo spremili
Životu nam je došao kraj
A da se nismo niti okrenuli
Zašto pisati za života
Kada te nakon smrti ne prepoznaju
Ionako iza mrtvog pjesnika
Samo riječi ostaju
Misli što ih pokušavaju analizirati
A nikada ne uspiju
Nikada ne uspiju jer ne razumiju
Zašto ljudi ne razumiju
Svijet je postao samo bolno mjesto
Mjesto gdje se pogreške ne praštaju
Mjesto gdje te samo osuđuju
A neznaju, a neznaju...
Pa se pitam čemu trud za života
Kada nakon života te zaborave
Da, znam, znam da govore
Govore da neće, ali ipak zaborave
Ovo je još jedan skup zbrkanih misli
Gomila nepromišljenih radnji
Gomila uzaludnih riječi
Ljudi ionako neće znati što je pisac ovime želio reći
Samo ce krenuti u analizu
A na kraju analize kao i svaki put neće shvatiti
Neće shvatiti onu BIT svega
Ta BIT će ostati samo piscu jasna
Pa se pitam gdje si ti nestala
Kad sam te najviše trebao
Jer vidiš što mi se događa
Nikako da pronađem svijetlo
Samo susrećem izgubljene duše poput sebe
Kuda god da se okrenem one su oko mene
Traže ono nešto da se oslobode
Traže onog nekog da mu se povjere
Uzela si i onu posljednju kap krvi iz mene
Ostavila me samoga da se grčim
Patim se sam u ovim krajevima
Da pronađem nešto drugo za sebe
Ali ja sam umoran od traženja
Samo želim da se imam kamo vratiti
Da se imam kamo sakriti
Kada dođu oni dani kada više ne mogu lutati
Nema više ništa veze
Život je ionak san
Ma nije... život je prokletstvo
Kao što je rekla jednom moja draga prijateljica
Život je samo pakao nekog drugog planeta
A ja samo tražim nekoga da prođemo skupa kroz pakao
Jer jednostavno ne mogu sam
Ne mogu kroz život kročiti sam...
Za sve kojima sam čudan, imao sam automobilsku nesreću ovaj vikend i na faksu mi je strka. Eto toliko od mene, uživajte u pjesmi.
Pozdrav
Post je objavljen 26.11.2006. u 14:37 sati.