Taj sam dan lezao na kaucu u kalininu prilazu,cekajuci da se Dursleyevi vrate.Bio je 1. Kolovoza.
Napokon sam postao punoljetan.Upravo sam se putokljucem kojeg mi je Remus napravio na Grimmauldovu Trgu broj 12 napravio.Ron i Hermiona nisu uspijeli doci u sjediste.Ron je u jazbini obavljao nesto-vjerojatno kucanske poslve-i gospodja Weasley mu nije dala jos da ode,a Hermiona je jos bila u bezjackom svijetu i malo provodila vrijeme sa svojim roditeljima.Nismo se vidjeli vise od mjesec dana.
Proslo je jedva petnaestak minuta rezmisljanja,a vec sam cuo kako lupaju vrata automobila.Dursleyevi su se vratili.
Kad je tetak Vernon usao i vidio me,rece uz jedva cujan prizvuk rezanja:
"Ti!Zasto nisi u onoj ludnici od skole kod onog starog cudaka Dumbertona ili kako se..."
"ZAVEZI!",zaurlah i uperih stapic u njega prije negom sta sam se uspio obuzdati.Sad vrijedja i Dumbledorea.To me razbijesnilo.
Cijela obitelj Dursley ustukne,a tetak Vernon prestraseno zacvili.
"Ako jos jednom uvrijedis Albusa Dumbledorea,nikad vise neces ugledat danje svijetlo",zarezah.
Vernon zacvili,ali skupi hrabrost i odgovori mi "Ma nemozes ti meni nista,po onim sta sam vidio,slomit ce ti gtaj tvoj ludjacki stapic..."
"Nece sad,kad sam punoljetan",odgovorih mu sa podrugljivim osmijehom.
"Nisi ti punoljetan,tek ces iduce godine navrsit osamnaest godina.",zacvili Dudley,ali odmah nakon toga pokrije usta kao da je rekao groznu psovku.
"U nasem svijetu postanes punoljetan sa sedamnaest,trula pameti",rekoh i zatim se obratih Petuniji,koja dosada jedina nije nista rekla.
"Ja sam dosao samo zato da vam kazem da odlazim od ovdje zauvijek.Kao sto znate,lord Voldemort se vratio,i idem u potragu za njim da ga ubijem.Ne vracam se u Hogwarts,a najvjerojatnije se necu nikad vise ni tu vratiti."zatm zausth da nesto kazem,ali me Petunija prekine.
"Ides u potragu za njim?",upita ona prestrasenim saptom."Ali to je uzasno opasno!"
"Da,idem",odgovorih prilicno hladno."inace,odkad je tebi moja dobrobit na srcu?"
Petunija mi nije odgovorila.Nekoliko trenutaka je vladala tisina,ali onda se tetak Vernon odvazi upitati:
"A sta sad,ides li?"
Nakon neoliko trenutaka sijevanja ocima prema njemu,odgovorih
"Da,idem.Hvala na vasoj negostoljubivosti.Do nevidjenja."Zatim sam odmarsirao iz sobe,sjeo na vatrenu munju-stvari su mi bile na Grimmauldovu trgu-i odletih.
Nakon nekoliko minuta u zraku,mimoisao sam se sa necim velikim i plavim.
Trebalo mi je nekoliko sokantnih trenutaka da shvatim sto je to bilo,a stara FordAnglia se vec okretala u zraku, a iz nje je glavom virio vragolasto nasmijeseni Ron.
Post je objavljen 26.11.2006. u 12:56 sati.