Marketing
Mali literarni kutić (međublogerska suradnja)
Milko Solobrk ugledni glazbeni i literani kritičar, opušta se uoči održavanja referata na 14. svjetskom kongresu recenzenata u Kairu na temu:"Kome danas uopće trebaju knjige, i zašto sam ja napisao svoju"
Mrkva -pod tim neobičnim , ali snažnim pseudonimom krije se jedna naša cijenjena blogerica koja je u svom postu predložila nekoliko novih naslova koji su tako potrebni našoj, ionako skromnoj, književnoj sceni. Pa je onda pala ideja da se recenzijom istih pozabavi i ugledni kritičar Milko Solobrk, dosad poznat užoj javnosti kao strogi recenzent albuma koji koji su zaživjeli samo na threadu albumi forumaša, podforumu glazba na www.forum.hr . Kako je Solobrk poznat kao čovjek s mnogo talenata, a zahvaljujući osobnom poznanstvu s autorom bloga(inače je teško dostupan zbog brojnosti obveza), rado se odazvao ovom pozivu. Tako imate jedinstvenu priliku čitati recenzije knjiga prije nego što su one uopće objavljene, iako se iskreno nadamo da im se to neće ni dogoditi.
Pa evo ih:
1. Lana Biondić: Još novija knjiga Lane Biondić
Neki drevni mudrac je rekao da svaki život ima neku svoju misiju. Ali drevni mudraci nisu živjeli u društvu potrošačke kulture u kojoj se, ah dozvolite mi da budem tako prozaičan, misije tako lako izgube u šarenilima megamarketa. Nekoć, napisati knjigu je možda i bilo posebna misija, ali kakva je to misija danas, kad baš svako može napisati knjigu, i kako da se razlikuje od mase s istim ciljem ? Pa odgovor je jednostavan, napisati još jednu knjigu. Jer dvije knjige su duplo više od jedne, kao što su tri za jednu više od dvije, čime možemo reći da je gopođa Biondić s ovom knjigom ipak dospjela u u onaj društveni položaj koji je oduvijek htjela-misionarski. Koliko god neki mislili da je to kod nje samo isto takva poza.
2. Branimir Glavaš: Mojih 11 dana u zatvoru
Knjige su ponekad kao i ljudi, nekako rastu skupa s njima. Tako i gladuju po potrebi. Knjiga Branimira Glavaša jedinstven je primjer na tržištu, naime riječ je o knjizi koji svaki dan sama od sebe mijenja naslov, ovisno već o tome kako se povećava broj dana u sužanjstvu ovog poznatog hrvatskog mučenika, intelektualca, doajena hrvatske kulture i borbe za pravnu državu. No apsolutno neviđena pojava na našem tržištu je da knjiga svaki dan sve tanja i tanja, i ako ne požurite po svojoj primjerak, uskoro je nećete moći ni nabaviti jer će naprosto nestati. Taj nestanak već se najavljuje kao izdavački događaj sezone ili kao što reče drugi veliki hrvatski mislioc i intelektualac na ovitku knjige Ivo Sanader «Bolje izdati prijatelja nego knjigu». Knjige ionako imaju duže pamćenje.
3. Jelena Veljača: Zbirka ukradenih scenarija i druge pripovijesti
«Što je zapravo krađa» s pravom se pita autorica ovog djela, sugerirajući da je u postmodernom društvu ionako sve napisano, odsvirano i naslikano. Nisu li sve naše priče, u ovoj trivijalnoj igri zvanoj život već odavno ispričane? Rađamo se, bivamo djecom, potom se zaljubljujemo, osnivamo firme koje na kraju propadaju, da bi na kraju shvatile da su naše sluškinje koje smo tako prezirali, otpočetka imale odgovor na sva pitanja. A u scenariju je jedini problem popuniti nečim ono što se događa između, pa zar je onda toliki grijeh sve malo ubrzati i kopipejstati odnekud. Na provokativno pitanje nekih novinara da joj je ipak knjiga pomalo tanka za tu lovu, ona ingeniozno odgovara «Da je i Veljača najkraći mjesec u godini, pa za njega svejedeno dobivate punu plaću».
4. Vlatka Pokos: Zrnca mudrosti - ogledi o glazbi, ljubavi i zivotu
Nekoć je u reviji Vikend bila popularna rubrika «Zrnca za razgovor za kavu» u kojoj su se mogli pročitati razni zanimljivi trivijalni podaci –tipa koliko duge repove imaju vjeverice na Tajlandu, koji je najmanji helikopter ikad proizveden u kućnoj izradi, i koliko posto mozga koriste mravi. Jedini je problem što nikad nitko nije iskoristio te podatke za razgovor uz kavu(iako se uz pivu znali voditi znatno bizarniji razgovori), ali ne može se reći da rubrika nije bila prilično zanimljiva. Kakve to veze ima s novom knjigom Vlatke Pokos, pitate se? Nikakve, zašto bi imalo? Nabavite stare Vikende i naučite nešto, a knjigu Vlatke Pokos bacite u smeće.
5. Janez Drnovšek: Naša mala Slovenija
Tak tak Janez. Sad će svi očekivati od vašeg uglednog kritičara Pervanovsku poantu i recenziju u jednoj rečenici u stilu «Knjiga kraća od vlastitog naslova» «Knjiga koju možete pročitati cijelu vozeći se kroz Sloveniju u jednom pravcu» ili «Na početku biješe riječ, a kraj nije stao» ali morat ću vas razočarati. Od svih knjiga ova mi se najviše svidjela- ne samo zato što omotom podsjeća na kultnu Gadafijevu «Zelenu knjigu» nego jer iz nje zrače mir optimizam i oda ljepoti življenja. Jer ne zaboravite, kao što je već u pjesmi odavno rečeno - Slovenija je zemlja gdje se vikendom žene penju na planine, a muževi penju na žene. Što nas opet vraća na prvu rečenicu moje recenzije.
I specijalna zahvala recenzenta Gorenju na doniranoj novoj perilici.
Sad ću još bolje moći oprati vaše nove uratke.
Post je objavljen 26.11.2006. u 12:12 sati.