Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wahlverwandtschaften

Marketing

Jutro je bilo hladno i vlažno. Nadasve hladno, posebno ako se nemate kamo skloniti. Zrak je bio težak, gotovo kao da je u njemu ostalo kiše što je padala noćas.
Zgrade, drveće, grmlje, trava pa ćak i voda doimali su se blijedima. Ili barem blijeđima nego prije.
Kiša je sprala onaj ljetni sjaj s njih, i sada su ostale samo teške tamne nijanse koje nagoviještaju zimu koja dolazi.
Sjela sam i čekala. Znala sam da ne će doći, ali neke ljude čekamo i unatoč tome.
Pored mene stoji neko staro drvo, stoji tamo već godinama. Preživjelo je sva preuređenja parka, i samim je time vjerojatno posebno. Grane su mu isprepletene na najčudnije naćine, i vjerojatno bi me bilo strah da sam bila sama i u mraku. Ali bilo je jutro i oko mene je radilo nekoliko vrtlara. Prekopavali cvijeće, kopali jarkove, zagrtali zemlju oko ograda.
Vjerojatno nikada ne će doći.
Neke stvari u životu ne možemo promijeniti.
Nakon nekog vremena, odlučila sam ustati i prošetati. Nije zdravo predugo sjediti, ne ako za to nemaš dobar razlog.
Besciljno sam lutala gradom, kao što to često činim. Što je put do nekog mjesta dulji, to bolje. Ulice su prazne u ovo doba dana, kao i park. Jedina napučena mjesta su stajališta autobusa i dvorišta iza škola.
Na neki mi je način i drago zbog toga, volim biti sama, ljudi samo smetaju.
Kao prvo, kvare vidik, ako vam je kao meni glava u visini prosiječne stražnice.
A i neugodnpreviše pričaju. Postavljaju previše a pitanja. Tjeraju me da mislim o stvarima o kojima ne želim misliti.
Ulice se čine i hladnije nego inaće. A možda je to zbog hladnoče u meni. Nije da sam tu ogorčenost odabrala.
Ponekad se teško uspraviti i hodati ulicom gledajući ljude u oči, znajući da bi te bez okljevanja zgazili da im se nađeš na putu. Pacifist uvijek biva zatučen na smrt, po mogučnosti tupim predmetom, stvar s kojom se čovijek prije ili poslje pomiri.
Samo se pitam je li moguće zauzeti nečije mjesto ...

NE mogu dalje pisati. Optužena sam da sam muško, i sad tako umirem od smijeha da jednostavno ne mogu više pisati ...
hahahahahahaha...

Post je objavljen 25.11.2006. u 23:36 sati.