Marketing
And When I Loose Myself I Think Of You!
Hey! Baš sad čitam onaj text iz Teen-a, ak se sjećate o onoj curi koja je išla psihijatru zbog Toma...pa eto mene je to dovelo da napišem post o fanovima, s obzirom na sve što se dogodilo i što se događa...Htjela bi nam svima bude lijepo što smo fanovi, htjela bi da svi zbog toga budemo najsretnije osobe...ali,toliko se ljudi plače zbog nih...toliko fanova pati...ali zašto? Zašto, ne razumijem? Ako nismo suđeni jedno drugome, zašto mi srce govori nešto drugo, zašto ih onda toliko volimo?? Postoji nešto, sigurna sam...uvijek postoji ta veze između fanova i grupe/pjevača...mi njih obožavamo, radimo sve za njih, kupujemo časopise s njima, idemo na njihove koncerte, a oni nama uzvraćaju govoreći nam da nas vole, sviraju i pjevaju za nas...slikaju se za njima već dosadne časopise da bi ih mi mogli gledati...rade sve za nas, ZA FANOVE!! Samo si zamislite ono kad npr. Bill kaže kako obožavaju svoje fanove, kako su im zahvalni KAKO IH VOLE! Ljudi pa to smo mi, oni vole nas, vole SVAKOG od nas i bez nas nebi bili ništa!! A neki im to pokazuju na ružne načine, na načine kojima bi mogli dovesti i njih i sebe u opasnost, time ih ne odguruju samo od sebe, odguruju ih od svih nas! Pa zar smo mi svi zaslužili da nas se Tokio Hotel boji? Da nam se boji prići i u miru dati autogram?? Zašto ne razmisle?? ZAŠTO?? Pa...razumijem ih, to je šok vidjeti nekoga o kome sanjaš svake noći, ali opet, baš zato trebamo se ponašati normalno, da im se svidimo, da nas vole još više. Njima sigurno godi kada uzvikujemo njihova imena, ali nas se boje kada ih u histeriji vučemo za kosu, kada ih pokušavamo dotaknuti SILOM!! Možda se ne sjećate, ali Bill je rekao da je hodao po gradu jedan dan i da je pričao na mob kad je jedna cura prošla pored njega zureći...oboje su nastavili hodati u svom smjeru, no ona se za nekoliko trenutaka vratila i zamolila Billa jer ga može zagrlit...on je pristao i zagrlio ju je...još joj je htjeo dati autogram ali cura se samo zahvalila i otišla...pa da naravno da ćete zagrlit, da će ti dat autogram ako ti budeš ljubazan i ako se ponašaš normalno...ne kužim tko normalan idem rezat tomu dred??? I ŠTO SI DUŠO DRAGA TIME DOBILA?? Tom te se boji, a ti si kao neka faca ako u ruci imaš Tomov dred, ma tko će ti vjerovat??? I evo opet sam skrenula sa početne teme plakanja i patnje...o tome sam već pisala, ali želim još samo nešto reći! Molim vas samo jednom razmislite...zašto se plakati i patiti kad zbog svega trebate biti sretni, iako je nekada teško, trebate se držati, trebate razmišljati pozitvno, trebate imate snove, učiniti sve da ih ostvarite, ali morate i znati da je imati san lijepa stvar, stvar koju ćete ako vjerujete jednog dana ostvariti...ako to želite, ako se nadate, ako idete prema cilju...ona će se ostvariti...i kada vas dotakne zaboravit ćete bol, bol koju ste proživjeli padajući ali ponovo se ustajući...zato znajte: ŽIVOT JE VRIJEDAN, PREVRIJEDAN DA PATITE KAD TREBATE UŽIVATI!!
*Vidite ima nas svugdje po svijetu, ovdje npr. Francuska, zašto se nebi jednostavno veselili što nas zapravo sve veže jedna stvar: TOKIO HOTEL!
Evo ga napisala sam taj text...neznam zašto, ali nekada mi je najlakše kad me nešto muči samo prebaciti u riječi i objaviti post...nadam se da ćete komentirati ovaj text, zanima me što vi mislite, i kakve je reakcije u vama izazvao...a jesam dosadna kad se sve to može opisati jednom rječju: COMMENTIRAJTE!!!
NOVOSTI IMA!
*Tokio Hotel je osvojio nagradu World Music Award! ČESTITAM!
Ovdje pogledajte slike!
*Tokijevci pričaju na francuskom, ma smiješno je, ali je ok! Hehe!!
Haha Bill, pa i ja znam reć kak se zovem, LOl...
Neznam kako ćete skužiti ovu ženu kaj brije na francuskom, ali onaj tko zna njemački iz odgovora će skužiti o čemu se radi, a onaj tko nezna ja ću to sutra prevest.
Evo da se malo prisjetimo DVD-a!!
Par zanimljivih videa sa aerodroma.
Ovaj je najbolji:
HIT POSTA: LaFee Mitternacht (ova me pjesma uvijek fascinirala)
Evo ga nadam se da ste zadovoljni...
Kuss, Bill 4eva!!!
Post je objavljen 26.11.2006. u 00:32 sati.