Marketing
Niti imam kakav pametan naslov, niti mi se sada da izmišljati. Štrajka se, a ja zapeh žestoko za wow, onemogućavajući sam sebe time u svim drugim aspektima svojeg života. Danas konačno dobih inspiraciju i užasnu želju pisati na blog. Misli su se samo rojile u glavi, a ja sam, naravno, bio kilometrima od svojeg dragog kompjutera. Happens every time. Razmišljao sam o tome kako bi možda bilo lijepo biti u skladu s naslovom samog bloga, čak i otići korak dalje u tome, i iz posta u post navesti pjesmu koja me potakla na pisanje. Tako ću od sada činiti. Sada se radi o Cutting Crewu i pjesmi «I just died in your arms tonight».
Bijah danas svukuda po predjelu bihajnd d mauntn, iliti ga u Zagorju. Jeo sam najveći zagrebački u životu i nisam se predao, poslije smo otišli u goste, sve u svemu cijeli mi je dan bio ispunjen. U jednom komadu tog vremena provedenog u gostima, ja i brat moj izvalismo se na kauč i zaspasmo. On za ozbiljno, ja na malo kraće. U jednom trenu se probudih i učinih ono što radim od djetinjstva. Uputio sam odglumljeni pospani pogled na ljude u sobi i okrenuo sam se ko fol lijeno na drugu stranu da nastavim spavati. A u biti ostao sam budan i slušao razgovor. Odmalena sam to volio raditi i čekao sam kada će u razgovoru spomenuti nešto što bi se ticalo mene, ili sam naprosto slušao o čemu god da se pričalo i uživao u činjenici da misle da spavam. Tako sam sada slušao o odnosu selo – grad, o politici, o jenjavanju starih običaja i preuzimanju amerikanskog, ubrzanog tehničko – potrošačkog načina života. Same old, same old, samo na drugi način ispričano. I opet sam uvidio besmisao ovog našeg naroda naučenog da se vara u svakom segmentu života i krši pravila gdje god je moguće. I opet sam se uvukao u začarani krug ljudske zlobe zbog koje nikamo ne idemo, nego se samo utapamo u ovakvoj odvratnoj situaciji. I nisam mogao doći na ideju kako to popraviti. Slušajući razgovor, davao sam moguće odgovore na svoje pitanje «kako to promijeniti nabolje?», no svaki puta bi neko od sugovornika spomenuo moju ideju i odmah ju zatim pobio, lijepo obrazloživši koliko je ona neostvariva i uzaludna.
I eto. Razočaranje i besmisao. Ostala je samo činjenica da živim, u biti gledam dane kako mi prolaze, na svijetu koji mi se gadi. I ne mogu ništa učiniti. Jer me nema tko podržati, jer je premalo ljudi koji bi mijenjali stvari. Few good men, kako kaže naslov filma. Tom Cruise. Mda. Prije kojih sat vremena gledao sam Top gun. Izvrstan film koji volim otkad pamtim sebe i svoje dogodovštine. Tako sam ga ponovno pogledao i malo popravio raspoloženje.
No da se vratim na temu. To mi masa ljudi, uključujući i mene samog, zamjera. Da stalno skrećem s teme. Naslijedih to od starog i znam dobro koliko to može biti dosadno, no ne mogu si puno puta pomoći. Dakle, na putu kući, još pod dojmom rasprave koju sam «prespavao», počela je u autu svirati gore navedena pjesma. I ponesla me. Ne znam zašto niti kako. Ulila mi je opet malo nade u tu šugavu ljubav i mogućnost da svijet bude lijep. Utopija, rekoh sam sebi. Dio mene me je slušao i kimao glavom, drugi dio nije me čuo. Ili me nije htio čuti. I tako sam se opet našao podvojen, razapet između toga da sve tjeram kvragu i postojim, i s druge strane da se opet glupo nadam i poželim voljeti. Ne volim kad sam takav, a takav sam većinu vremena. Nikako da jedna strana prevagne, uvijek se vrtim oko iste točke težišta i balansiram. Ako se nadam da svijet može biti lijep i ljubav postoji, onda se istovremeno sam sebi smijem zbog tih ideja i poželim biti hladan, bezosjećajan i sam. Ako pak samujem, razmišljajući o besmislu, onda istovremeno nešto u meni žali za prošlim danima vjerovanja u ljubav, romantiku i slične stvari. Jing i Jang. Dobro u zlu, zlo u dobrom. Lijep primjer, lijepo su to kosooki nacrtali. No u meni ne postoji takav simpatičan, simetričan crtež. Samo podvojenost i kaos. Katkada poželim da postoji neka djevojka koja ga može ukloniti, a katkada mi beskrajno paše. Mrziti sve, a istovremeno žudjeti za time da budem voljen. Kaos je uvijek tu, stalno prisutan. Obavijen mojim podvojenim mislima, kojima se hrani i koje ga drže na životu.
Post je objavljen 26.11.2006. u 00:52 sati.