Postoje nepisana pravila, takoreći norme, koje je većina prisvojila te na njihovo opravdanje rade totalno nepoželjne stvari drugome gledajući samo samodopadnu stranu svojega bitka pod izlikom, to je danas normalno, to svi rade, a kao, ta pravila bi trebala olakšavati život nama i drugima. Na njih su se nadovezali i brojni psiholozi koji tvrde da znaju nešto što drugi ne znaju, no znaju li zapravo!?! Možda samo pokušavaju svojim teorijama svrstati sve u nekakav model „normalnog“ i opće prihvaćenog čovjeka koji jedino kao takav i može preživjeti u ovom sinergističkom nastojanju da svak dobije svoju mrvicu kruha i svi sretni i zadovoljni!?! Možda je i njima, protiv njihove volje nametnut model koji danas prevladava među različitim masama, jer većina je ipak većina; ak ne možeš protiv, rađe joj se prikloni. Što je danas normalno, a što nije!?! Jesu li se granice tolerancije omakle kontroli!?! Činjenica je da se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih. Društvo pokušava udovoljit svakome. Izgubile su se moći razlučivanja dobroga i lošega, nekako se sve stapa u jedno..... u „normalno“!?! Čovjek ide prema jednostavnosti, prema prirodi, no i prema surovosti ako to smijem reći! Hoćemo li se pretvoriti u priglupa, samodovoljna i bezosjećajna bića i na kraju spasti na razinu svijesti i morala neandertalca!?! Želimo li si to!?! Neke je stvari, po meni, dobro zadržati. Subjektivnost i svijest uveliko igraju u ovoj igri, no problem je u tome što je većina objektivna i nemaju svi isto razvijenu svijest, a k tome još zadaje dodatnu težinu zasad neodgovorivo, pitanje.... kako svijesti odrediti razinu!?! Mislim da ne moram upučivati na kaotičnost te neimaštine. Prepušteni smo sebi samima u potrazi za razumnim ljudskim bićem.