Da li je točno da što je ljubav snažnija, brže umire?
Ne znam...
U jedino što sam ostala sigurna nakon svega je to da smo se voljeli. Nisi lagao. Zar ne? Ali ne bi ni mogao baš cijelo vrijeme lagati. Jel to se osjeća, čovjek zna kad ga netko voli. Volio si me, vjerujem jako, ali nisi me znao voljeti onako kako je to zaslužujem.
Večeras si opet u mislima, a nisi bio cijeli dan, sve do sada. I odmah sam sjela i počela pisati. Pisati da ove misli izbacim iz glave.
Jučer sam shvatila da nisi jedini... da ima i drugih... glazba, alkohol, dečki, najdraža prijateljica, jeben izlazak. Dobitna kombinacija i ja napokon ne mislim na tebe. I dok me jednu večer ostaviš na miru druge mi se vračaš i mučiš me opet i opet iz početka, ne želiš izaći iz glave.
Ali lagala bi kad bi rekla da te se ni sinoć nisam niti jednom sjetila koliko god je vani bilo dobro. Svi ti silni ljudi oko mene, gužva, dobra glazba, razgovori sa dečima... a ja kao naivna glupačica tražim tebe. Pa do kada? Jedino što je to kratko trajalo, nisam pisala razne scenarije po glavi " što bi bilo kad bi bilo " i slična sranja jel su mi ljudi odvraćali pozornost, zanimali se za mene, ja za njih...
Shvaćam da nisi jedini, ni najbolji, ni najpametniji, ni najzgodniji...
Jednom si bio...
Srcu ne mogu reći da te prestane voljeti... jednom si bio, više nisi.
Da li bi te htjela natrag? Prije par dana spremno i bez razmišljanja bi odgovarala " da, naravno, vrati se, želim te volim te i sl. stvari " ... ali sada, danas... razmislila bi i tri puta prije nego bi nekom odgovorila. Nekome ili tebi. Jel ipak te bolje poznam... neki postupci... dok smo bili zajedno nikad ne bi rekla da bi mi tako nešto mogao napraviti.
Ne znam... sve je ovo nepovezano večeras... ni sama ne razumijem...
Post je objavljen 25.11.2006. u 23:37 sati.