Marketing
sve sta je lijepo kratko traje...
ma evo nakon onog iznimno optimisticnog posta....
evo jednog malo drugacijeg...lucija koju imate rijetko priliku cuti.
.necemo rec pesimisticna je toliko "lose" nisam..
ma zapravo vjerojatno ima ljudi koji bi htjeli bit na mom mjestu...
zasto te zivot tako zezne???
zasto moramo birat izmedu necega ili nekoga ko nam toliko znaci...
a nemozemo se odlucit...jednostavno nam je to prevazno...
to jednostavno nije fer...
a znamo da ce netko iz toga svega izac povrijeđen...
evo ja sam u slicnom polozaju...moram izabrat...ali shvatite NE MOGU..
na zelim nikoga povrijedit, morate to znat
ne mogu vise tako a ne znam sta da napravim...
nina kaze da se ponasam kako malo dijete kad je o tome rijec...
to je vjerojatno istina...netko drugi bi vec izabrao...
mozda se ne mogu odlucit jer imam drugi pogled na svijet..
ali svako je poseban na svoj nacin...oboje volim...kao prijatelje.
.a kao nesto vise ne znam.....
stvarno ne znam...previse sam vezana....previse mi zance...
voljela bi da mi pomognete ali to moram rjesiti sama sa sobom...
jer dok sve to skupa ne rijesim necu imat mira...
nakon nekog vremena cu se ovome smijat...ali sada mi je najmanje do smijeha...
sve vas jako puno volim...namojte to zaboravit....molim vas...
poseban pozdrav ljudima s trsata i sa sinkra...bez vas ne i mogla...vi ste mi jaako vazni....
PUSA.....
evo da ne bude bas sve tako tmurno par smajlica....
usput, pise luce...=)
Post je objavljen 25.11.2006. u 21:37 sati.