Pregled posta

Mirna sretan rođendan ! , Bayern - HSV 2:1 =)

Hej!
Evo , ja opet pišem post… ako se dobro sjećam ovo je moj 50. post… ha,ha,ha , još malo pa 100… a , shit, ovo mi je tek 48. post...ah , dobro...

Kao što ste čuli , štrajk je gotov… ah , šta ćeš , sve što je dobro kratko traje… opet u škole … dobro , to meni nije problem , jer me motivira ljubav …

Da vam malo pišem i o današnjoj utakmici između BAYERN MUNCHEN – HSV HAMBURG .
Bojala sam se zato što sve ekipe iz podrma tablice pobijede Bayern… tako je i ovaj put počelo… u 15 ili 16 min je Demichelis dobro bubnuo nekog iz HSV , i to odmah kraj gola… i dakako , sudac dosudio 11-erac . i Rafael van de Vart je zabio kuglu u mrežu Olivera Kahna. To je bio rezultat prvog poluvremena. Kasnije su Makaay i Pizzaro zabili golove HSVu , a sve im je dodao Deisler koji se vratio na igralište nakon dužeg vremena oporavljana od operacije… i da , žuti kartoni su padali kao ludi... 3 iz HSVa su ih dobili , a iz Munchena su to bili Lahm , Sagniol , Kahn , a ostalih se ne sjećam...

I , za kraj želim još čestitati M I R N I rođenda :

MIRNA SRETAN ROĐENDAN!!!




Obavezno mi javi kako je bilo , i ako bude fotkica , šalji ili objavi na blogu.

Sada sam gledala svoju poštu i vidjela sam mail od jedne moje bivše nastavnice koja mi je u osnovnoj predavala hrvatski , ali je otišla kad smo bili 7. raz jer se udala. Poslala mi je ovaj mail , a kako mi je priča dobra , stavljam je da je svi pročitate… ono dolje da šaljete dalje , nije bitno jer to nije neki lanac sreće ili sl. ako shvatite tu poruku , sigurna sam da će te je dalje proslijediti i sami…

Jedna je uciteljica jednog dana zamolila svoje ucenike da na jednom papiru napisu imena svih drugih ucenika u razredu i da ostave malo mjesta k raj svakog imena. Tada je rekla ucenicima da razmisle sto je najljepse sto mogu reci o svojim razrednim drugovima, te da to napisu kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije izlaska iz razreda, papire su predali uciteljici. Preko vikenda, uciteljica je napisala svako ime ucenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su ucenici napisali o svakom pojedinacno. U ponedjeljak je svakom uceniku dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smijesili. "Zaista?", culi su se sapati...
"Nisam imao pojma da nekom nesto znacim!" te "Nisam znala, da se tako svidam drugima," bili su komentari. Liste se kasnije nisu vise spominjale. Uciteljica nije znala jesu li ucenici diskutirali o tome medusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo vazno. Vjezba je ispunila svoj cilj.
Ucenici su bili sretni sobom i drugima. Godinama kasnije je jedan od ucenika poginuo u Vijetnamu i uciteljica je otisla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladica, prilazili su kovcegu da bi mu odali posljednju pocast. Uciteljica je prisla posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovceg pitao ju je, "Jeste li vi Markova uciteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom. Tada je rekao, "Mark je vrlo cesto pricao o vama." Nakon pogreba, skupila se vecina Markovih prijatelja iz razreda. Markovi roditelji su takoder tamo bili i nestrpljivo su cekali da razgovaraju s uciteljicom. "Htjeli bismo vam nesto pokazati," rekao je otac i izvukao novcanik. "Ovo su pronasli kad je Mark poginuo. Vjerujemo da cete to prepoznati." Iz novcanika je izvukao vrlo istroseni komad papira, koji je ocito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran. Uciteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim rijecima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti sto ste to napravili," rekla je majka. "Kao sto mozete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio." Svi bivsi ucenici su se skupili oko uciteljice. Charlie se nasmijesio i rekao, "Ja svoju listu takoder jos imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova zena je rekla, "Chuck me zamolio da listu zalijepim u nas vjencani album." "I ja svoj jos uvijek imam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrosenu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sacuvali liste:" Uciteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala. Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga vise nece vidjeti.

U zajednickom zivotu s ljudima cesto zaboravljamo da ce svaki zivot jednog dana zavrsiti i da nikada ne znamo kada ce taj dan biti. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reci da su nam nesto posebno i vazno. Reci im to prije no sto bude kasno. To mozes napraviti i tako sto ces proslijediti ovu poruku. Ukoliko to ne ucinis, propustit ces jos jednu prekrasnu priliku da ucinis nesto lijepo.
Ako si dobio ovaj mail, to je zbog toga sto netko brine o tome i znaci da postoji barem jedna osoba kojoj nesto znacis. Ako si prezaposlen potrositi par minuta za proslijediti poruku, je li to mozda prvi put da nisi nista ucinio za srecu ljudi oko sebe? Razmisli malo, Zanjes sto posijes. Sto drugima pridoneses, vratit ce ti se. Ovaj dan bi trebao biti poseban kao sto si ti. Ne pitaj nista, jednostavno sudjeluj! Posalji ovo na deset osoba, UKLJUCUJUCI osobu koja je poslala tebi.

ok , hvala na komentarima

pusa i poooz

Post je objavljen 25.11.2006. u 20:05 sati.