Sanjala sam ga noćas! Heh, kakav je to bio san. Grlio je neku curu, koju znam samo iz viđenja, a bila je bivša djevojka dečka moje frendice Nede. Kako bizarno!
Fu*** off, u ponedjeljak škola! Ajme sutra me čeka naporan dan. Moram toliko toga napisati i naučiti. Sad pak vele, da ćemo to morati i odraditi. Glupost, sad mi jadni učenici moramo ispaštati i umjesto da se subotom odmaram morat ću ić u školu i čim se vratim, spremat za izlazak. Koma!
Ipak, jedva čekam poned. da moja Romanica i ja opet idemo šetkarat uokolo!
Večeras ne izlazim. Iako poznanik ima oproštajku jer ide u vojsku, ne hvala. Iako dolazi jako sladak dečko iz Italije (Vanja) kojeg nisam vidjela 100 godina, ne hvala. Ne da mi se. Ipak danas mi je tjedan dana što sam single, pa bih radije bila sama.
Starci su mi otišli u Karlovac, i uostalom, da želim izaći van ne mogu jer nemaju ključa, pa ne bi mogli ući u kuću
Od musake nije bilo niš, staroj se nije dalo radit. Napravila je neki prženi grah, bilo je dobro, ali za moj ukus, malo presuho.
Danas se osjećam najbolje. Nisam plakala, i malo sam mislila na NJEGA. Mislim da je proces preboljevanja pri samom kraju. Ne znam kad ću opet imat dečka jer se jako teško zaljubim i jaako sam izbirljiva, a i nisam tip cure koja bi sa nekim bila «samo za jednu noć». No dobro, valjda će opet biti sve OK, ali ja više neću bit ista.
Dan sam provela doma. Stara je ujutro prala zavjese i prozore pa sam joj malo pomogla, bila sam u trgovini (opet sendvič), a ostatak dana sam gledala, telku i čitala knjigu.
I opet:
Falling so hard so fast this time
What did I say, what did you do?
How did I fall in love with you
Post je objavljen 25.11.2006. u 19:06 sati.