Na balkonu, u plastičnoj kesi, žutoj, osam mušmula čeka prvi jutarnji mraz da ih sledi. Njega nema (mraza). Južina je poharala grad, zombiji se vuku ulicama, svi su podočnjaci izašli na vidjelo, osmjesi se zaustave na deset stupnjeva, dalje ne idu, leđa su lagano svinuta, prsti drhtavi, glasovi promukli, teme melankolične a sve obaveze odjednom manje neodgodive nego što se činilo jučer.
Mušmule nikako da smekšaju i postanu polugnjile, smeđe, slatke i ukusne.
Skidam paučinu sa očiju, samo da bi ispratila grane jučer posječene motornom pilom. Muškarci u mandurama, šutke ih nabacuju na prikolicu kamiona dok im na usnama vise cigare. To je jedina aktivnost danas.
Pušenje.
Čini se da i ptičice spavaju.
Tonem u jastuke gladeći mačku, slušam lišće kako opada.
A nije nedjelja.
Post je objavljen 25.11.2006. u 16:03 sati.