Ponovo su pčeli zimski redovi na cestama Primorsko-goranske županije. Nažalost, s tim moj svakodnevni put između Lovrana i Rijeke se „produžio“ za cca sat vremena odnosno duplo. Opet su se vratila stara razmišljanja i upiti o tome kako na gradilištima na cesti radi svega nekoliko radnika, kako posije 4 sata gradilišta su pusta, a vikend da i ne spominjem. Pitam se dali se prilikom ugovaranja dinamike izvođenja radova i vremenskog roka uopće uzmu u kalkulaciju izgubljeno vrijeme građana. Samo ja mjesečno izgubim cijeli jedan dan čekajući u koloni na semaforu. A takvih kao je jako, jako puno. Pogotovo me živcira izvođenje radova GP-e Krka na bazenu Kantrida gdje je već duže vrijeme zatvorena jedna traka, a svaki put kad prođem uopće se ne izvode radovi da se ona pusti u promet.
Da bi moja srdžba (he he sjetio sam s mita – srdžbu boginjo pojhi Ahilej, Peleja sin) bila još veća zavraga sam bio tri puta u Trstu u posljednjih par dana. Zašto zavraga ? Pa vidio sam kojim tempom Slovenci rade novi granični prijelaz na Rupi. Iako sam prolazio u 7 h, 9.30, 15.00 i 18.00 sati gradilište „primorja“ je bilo kao mravinjak. Najviše me se dojmilo kada sam prolazio a bio je mrak. Imao sam dojam kao da sam u nekom filmu – na stotinu radnika je pod reflektorima nešto radilo, jedno desetak bagera i drugih strojeva je spuštalo svoje „pipke“ stvarno zapanjujuće. No da zaključim , takav tempo rada na našim cestama nisam nikad ni približno vidio.
Moram priznati da nisam građevinski stručnjak i da nemam neka znanja o građevinskim radovima, no nije mi jasno zašto se kod nas radovi na kratkim dionicama izvode mjesecima, zašto na gradilištima radi svega nekoliko radnika, zašto se ne radi u više smjena, možda je razlog osjetljiva hrvatska zemlja, dok recimo u Europi ona „podnosi“ puno veća opterećenja.
Post je objavljen 25.11.2006. u 11:33 sati.