- Sva sam već bolesna od tog lika! Više ne znam gdje me ne boli! Da ga samo vidiš. Pa čuješ. Pa onda ovo što mi poručuje. Pa kako mi poručuje! Sve to skupa ja više ne mogu izdržati…
Tomeković je šutio i valjda mislio. Što je mislio teško da bi uspio objasniti. Daniela je malo pričekala pa kad je vidjela da čovjek od struke šuti nastavila: - Još nekako bi i išlo da ga ne volim. Ali, volim ga i volim i to toliko da ću od toga umrijeti. Fakat ću umrijeti… Upisala sam nutricionizam, hoću studirati, a kako? Kako kad mi se samo on mota po glavi!?
- Po glavi i po laptopu! – našali se Tomeković. – Što je Heidegger završio? Studira li nešto? Čita li možda puno? Što čita?
- Otkud bih ja to znala. Nikad nije spomenuo ni školu, ni faks, ni knjige. Ništa. Velim ti, lik je nešto što još nigdje nisam srela. Znam samo da kad ode u neku malu glupu državicu za tri dana nauči njihov jezik za koji nisam ni čula da postoji. Nekad mi iz zafrkancije pošalje mejl na takvom nekom bantu-mantu jeziku. Poludit ću!
Tomeković je opet naglo živnuo.
- Po čemu ti znaš da je taj bantu-mantu baš to, baš bantu-mantu a ne neki mantu-bantu? Možda se Heidegger šali pa piše bez veze ili prepisuje iz njihovih novina ako imaju inačicu na nama poznatom pismu. Nemoj napamet nešto tvrditi.
- Ne bih ti se ni obratila da nemam nešto i ja u glavi. Ne misliš valjda da sam neka obična fifica. Rekla sam ti da puno hoću i da puno na tome radim! – bila je Daniela malo kao uvrijeđena.
- Oprosti, htio sam samo upozoriti da nisi mogla naučiti bantu-mantu da bi provjerila Heideggerove poruke. To bi ipak bilo preko svih očekivanja!
- Jasno je da nisam učila takve stvari. Ali, na nutricionizmu imamo jednog kolegu, crnca iz Zimbabvea i on mi je preveo na hrvatski jedan Heideggerov mejl pisan na njihovom domaćem bantu jeziku koji sada uz službeni engleski uzima sve više maha. I bogme odmah se vidi da je to Heidegger pisao. On i nitko drugi.
- Au! Daj da vidim!
Tomeković je gledao riječi nanizane u mejlu ali ni jedna jedina nije ga ni na što asocirala. Doista, pisano na jeziku stranijem od stranog. Ispod je bio prijevod:
Šalje: ernest.heidegger@zg.htnet.hr
Prima: daniela@gmail.com
Predmet: Knjiga za čitanje kad se svjetla pogase
Datum: 15. listopad 2005 10:38
Napustio sam te dok si sanjala da listaš neku knjigu veličine tvog kreveta.
Ulazila si i zlazila iz te knjige-kreveta. Pokušavao sam razabrati riječi,
ali ni jedno slovo nisam mogao vidjeti cijelo. U nekoliko navrata dobacila
bi mi slovo, ali prije nego sam ga mogao prepoznati rasprsnulo bi se kao
balon i nestalo iza tvojeg čela. Kao da si čitala knjigu-krevet pomoću mene.
Sanjam te na javi.
Kad čitaš ove retke već si budna. Sad ću biti priseban i paziti što
govorim.
Kupaj se u sunčevim zrakama. Ako su pametne uzet će te za ruku i
pomoću tebe ispisati priču o putu koji su prošle
da bi te dotakle.
Tomeković je provjeravao grafički oblik oba mejla. Bili su skoro isti. Na nepoznatom jeziku jedino se činilo da treba nešto više riječi da bi se izrazilo ono što se na hrvatskom može s dosta manje riječi.
- Je li Heidegger potvrdio točnost prijevoda?
- Preletio je pogledom kao sada ti i odmah rekao da je sve okej. Za poludit! Pretvorit će me u ludničarku!
- Možda mu je tamo netko pomažući se engleskim preveo s hrvatskog na bantu-mantu?
- Nije. Heideggera sam upoznala s našim crncem Shumba Tsvangaraijem i jako su lijepo razgovarali na tom bantu-mantu. Odmah su se sprijateljili. Shumbi moram redovito javljati gdje se Heidegger natječe i koje je mjesto osvojio. Velim ti, sve će me to odvesti u ludničarenje! Glavom ću platiti tu nesretnu ljubav! Pomogni ako ikako znaš!
Post je objavljen 25.11.2006. u 00:56 sati.